Čitam ovu temu od početka jer me tek sada ova problematika (osobno) počela zanimati, no baš sam se sjetila u krivo vrijeme jer sa na nesreću učiteljica

Trina, tvoj post me zbilja pogodio i mislim da stvarno nije u redu od učiteljice, baš me zanima rasplet događaja.
U postu iznad je tako lijepo objašnjeno. Nipošto ne želim braniti kolege ali mi učitelji moramo ostvariti zadani program, ja recimo imam i jednog učenika koji ide po posebnom programu (to je ustvari za specijalnu školu, samo što je dijete radi socijalizacije potpuno integrirano u redovni razred), ima dosta poteškoća, a ja nemam pomoći niotkud, nemam ni psihologa ni defektologa, sama se bakćem, izrađujem posebni didaktički materijal za njega, a kada sam vidjela platnu listu osjećala sam se kao da mi je netko pljunuo u lice: za 50 sati odrađenih s njim dobila sa 73 (sedamdeset tri) kune. Pa sad vi mislite tko svoj sat naplaćuje kunu i pol? A ustvari svako dijete je individua i sa svakim bi se moglo posebno raditi poštujući njegove mogućnosti.

A ustvari sam se htjela javiti isključivo kao roditelj i neću se više petljati kao učiteljica
Moj osobni problem s mojim djetetom: kako rekoh, učiteljica sam, pročitala sam hrpu knjiga, radim radionice o odgoju za roditelje, a sama vidim da sve radim krivo i kako ne treba! Odgoj našeg sina se pretvara u nešto što nipošto nisam htjela: popraćen je prijetnjama, ucjenama, a ponekad i po guzi .
Jednostavno ne znam kako dalje. Ivano je od rođenja pokazivao jednu bistrinu, no malo sam počela razmišljati o njegovoj nadarenosti kada je s 2 godine uspješno riješio test za upis u 1. razred. Potražila sam kriterije nadarenosti po knjigama s faksa i vidjela da je to to.
Bilo nam je sve zanimljivo, sve pamti, ima izvanredan sluh za glazbu i memoriju (jednom je čuo neku pjesmu u reklami i rekao: Pa to je ona pjesma što je svirala u autu kada smo prelazili preko pružnog prijelaza! ) s 2 godine znao je sve boje, slova, marke automobila, prometne znakove... u svemu što ga zanima on ide u takvu dubinu i širinu, ne znam kako to opisati, kao da je opsjednut i u mislima mu se vrti samo to. Onda prijeđe na nešto drugo.

No, sada smo došli do jedne točke gdje su pitanja sve zahtjevnija, mi ispadamo sve gluplji i jadniji u njegovim očima (neki dan je grmjelo i on me sigurno 2 sata ispitivao o grmljavini, munji, elektricitetu, pa što ti može biti kada ovako ili onako ili tamo ili vamo lupi munja, pa može li ti što biti ako munja pukne u drvo a ti ga dodirneš... pa onda o nebu, oblacima, mjesecu, suncu, meteorima, kukcima, organima u ljudskom tijelu, a ono najgore odnedavno - o smrti. Kada će tko umrijeti, što će se onda dogoditi s tobom, jel te zakopaju ili odeš u nebo, kako može biti oboje, što je duša, tko je Bog i milijuni drugih pitanja koja se samo rađaju jedna iz drugih. Ja ponekad nemam strpljenja, nakon neke granice mu dam do znanja da je naporan i dosadan pa mi poslije bude žao.
A najgore od svega je to ponašanje - on nas vidljivo svakodnevno preveslava i mota, tako je lukav i proračunat i već sam komentirala kako imam osjećaj kada nešto želi da je u razmišljanju uvijek korak ispred nas i tako nam zna postaviti sačekušu da se ni ne snađemo. Ima tu osobinu da misli kako je uvijek u pravu i nema šanse da će priznati da je on nešto kriv, primjera radi, jučer je stvarno prevršio svaku mjeru i MM ga je poslao u sobu u krevet za kaznu, a on će: "Da, idem u krevet jer sam danas puno šetao i umoran sam". Kužite? NIKADA on nije u krivu i nema šanse da ga se može izbaciti iz takta.

Dakle, glavni problem oko čega MM i ja dumamo: To ustvari i nije loša osobina, ta samouvjerenost i tvrdoglavost ali za jedno dijete je jedna vrlo loša osobina i mi osjećamo da smo upravo sada na nekom raskrižju: ubiti to u njemu i učiniti ga poslušnim (nama i njegovim budućim učiteljima bi bilo lakše, ali njemu kasnije u životu možda ne bi) ili nešto drugo? Kako ste vi rješavali slične nedoumice?

Oprostite na podužem i možda zbrčkanom postu, nadam se da ste shvatili bit. Mi smo presretni s njim što je tako bistar i pametan i ponosni smo na njega ali često se unatoč tome što smo i MM i ja pedagoški obrazovani osjećamo nemoćni