Trina prvotno napisa
Danas je trećaš koji je jako lijepo ukalopljen među masu i ostatak djece. Nema sličnih sebi, kao što Zdenka spominje, pa se prilagođava ostalima. U vrtiću je imao odličnu tetu koja ga je odmah pročitala i poticala ga na način da je njegov "program" uvijek bio ispred prosječnog i vidio se još veći napredak. Dok nije krenuo u školu. Tad je učiteljica, stara žena sa starim metodama, starim živcima i praznim frazama, skupa s pedagoginjom obećavala brda i doline za njega, na njenu inicijativu, ne našu, a od toga nije bilo ništa. Postavlja se krivo i nameće mu osjećaj krivnje. Stalno ponavlja kako od njega očekuje puno više od ostalih a on ne daje previše jer mu škola predstavlja nekakav hobi a ne izazov. Sve ima u malom prstu ali je lijen. Odnosno, nikad nije bio dijete koje će izabrati knjigu ispred igre i društva. Veliki je društvenjak i socijalizacija mu je uvijek bila jača strana, znači nije jedan od onih koji se zatvore u svoj svijet i uživaju u njemu. Običan je živahan dječak koji ne voli pisati domaće radove a nju grize i ždere što bez ikakvog truda postiže ono za što druga djeca moraju uložiti veliki trud. I to mu nabija na nos. Sva ispitivanja i testove dobiva petice, iako to dijete nikad nije učilo ali ona mu dijeli jedinice iz nezalaganja. Sad je izjavila da mu neće dati da prođe s 5 jer ne može biti nagrađen s odličnim uspjehom on i neko drugo dijete koje se trudi za tu istu peticu. U isto vrijeme govori kako će dogodine (to govori svake godine) za njega uvesti dodatan program jer običan program njemu ne predstavlja izazov. Uopće ne znam kako da se postavim prema čitavoj situaciji. Ne samo prema njoj nego i prema njemu. Što da radim s njim? Što i kako da mu sama uvodim nešto što bi bilo ok za njega? Znam da mu njegova inteligencija neće pobjeći u životu ali opet imam osjećaj da je glupo prepustiti se sustavu i ukalupljivanju.
Odgovori s citatom