Darovita djeca-kako se nositi s njihovim posebnim potrebama

[Peterlin]

Puzzle - tja, samo kad sam djecu tjerala... Svojevoljno nikada.

Domino - samo i isključivo za konstrukcije tipa "Domino Day" (i to su onda vrlo maštovita rješenja, a mm i ja ne smijemo ni disati, a kamo li hodati po kući)

Lopte - isto nula bodova, uglavnom završe tako da ih dečki odnesu u školu razveseliti ostalu djecu

Kreativne igračke su bile legice (garniture i one koje nisu strukturirane, koje su obično prolazile bolje), pista s autićima na baterije (ne voziti nego sastavljati), gradilište i katna garaža od komponibilnih elemenata, lansirna rampa za papirnate avione, kostur dinosaura i mamuta koje je trebalo iskopati iz umjetnog grumena zemlje (kad su bili manji), sve vrste kabela i kućanskih aparata koji su bili lišeni funkcije...

ALI - obične bojice i crtanje - stariji nije htio ni primirisati, a mlađi crta jedino i isključivo maštovite stripove (kist ili pastele - no way man...)

Plišane igračke - kao i Zdenkini, i moji imaju cijele horde, tj. obitelji skupa s nastambama.

Godinama je omiljena bila obična veeelika kartonska kutija koju se nije smjelo baciti ni pod razno dok je fizički nisu prerasli.

Ali igrati se s autićima - ma NI JEDAN JEDINI DAN u svojim 9+ i 10+ godišnjim životima, osim ako to nije bio dio nekog kompliciranijeg projekta (npr. igre "Spasilačka služba" kad poredaju sve od vatrogasaca, policije, hitne pomoći i ne znam ni ja čega... pa oponašaju nesreće i druga hitna stanja.

"Normalna" igra u našoj kući su kemijski i fizikalni eksperimenti (da li se miješa ulje i voda, kako pogasiti svijeću čašom i slično) a ne smatram da su mi djeca bistrići, bar nemaju papire jer ih nikad nismo tražili nego se prilagođavamo dječjim potrebama i interesima, pa sam možda autsajder na ovom topicu.