Darovita djeca-kako se nositi s njihovim posebnim potrebama

[Zdenka2]

Samo je pitanje što će s njima. Moj bistrić je već četvrtu godinu u školi, a sve što smo postigli jest da ga (donekle) toleriraju. Baš je super što će on jednog dana postati kreativna, samopouzdana, odgovorna, slobodnomisleća odrasla osoba, ali sada se mora ukalupiti, poštivati sva pravila i ona potrebna i ona nepotrebna, ne biti kritičan, ne postavljati pitanja, ne komentirati. Uglavnom, od njega se očekuje da napravi najveći dio prilagodbe. Ono što u nacionalnom kurikulumu piše o izradi programa i načina rada s darovitom djecom, o mentorima, o podupiranju itd. su za nas samo pusti snovi. Uglavnom, najbolje bi bilo da M. nije M.

[sirius]

Samo je pitanje što će s njima. Moj bistrić je već četvrtu godinu u školi, a sve što smo postigli jest da ga (donekle) toleriraju. Baš je super što će on jednog dana postati kreativna, samopouzdana, odgovorna, slobodnomisleća odrasla osoba, ali sada se mora ukalupiti, poštivati sva pravila i ona potrebna i ona nepotrebna, ne biti kritičan, ne postavljati pitanja, ne komentirati. Uglavnom, od njega se očekuje da napravi najveći dio prilagodbe. Ono što u nacionalnom kurikulumu piše o izradi programa i načina rada s darovitom djecom, o mentorima, o podupiranju itd. su za nas samo pusti snovi. Uglavnom, najbolje bi bilo da M. nije M.

to je to i kod nas. M. osim darovitosti , ima i ADHD. Oni u većini slučajeva toleriraju njegovu različitost, ali ponekad dođe do nekih konflikata. Ništa specijalno, i druga djeca ih imaju (ne mlati on nikoga ili nešto sl., ali se ponekad dogodi da mu je jezik brži od kontrole) i tada nastane drama . Srećom da to bude najviše jednom u polugodištu. Kad je bio zadnji takav ispad , pozvana sam na razgovor od strane učiteljice i pedagoga, i sve se svodilo na to da ja trebam tražiti službenu individualizaciju odobrenu od minstarstva. Stručni tim se držao ADHD-a ko pijan plota ( a o drovitosti niti spomena), i nikako niju mogi shvatiti da su ti ispadi (ništa posebno i ne više od druge djece, ali drugačije) djelomično uzokovani darovitošću i nedovoljno stimulativnim pristupom. Na što sam ja rekla što bi njemu službena individualizacija donjela? Naravno , stručni tim već više od godinu dana ima preporuke , vrlo detaljne, za individualizirani pristup pa nikom ništa. Osim toga oni ih zapravo ne priznaju, obzirom da je to nalaz i mišljenje od privatnog psihologa , a ne od tima iz doma zdravlja na koji su navikli. Otprilike, između redaka , ispada kao da sam ja platila da dječji psiholog napiše nalaz darovitosti ...Dakle , kad sam ja pitala što bi njemu ta službena individalizacija donjela, kakvu kvalitetu u školovanju. Pedagogica je rekla da bi mogao dobiti smanjeni opseg učenja ili nešto sl. obzirom na ADHD, ja sam rekla da to njemu ne treba...Ja radim redovito sa njim, da bi on prevladao većinu problema u učenju uzrokovanu darovitošću (sistematičnost, shvaćanje obaveze, shvaćanje redovitog rada iako zadatak nije pretjerano izazovan...), nemu ADHD ne predstavlja problem u učenju obzirom da iznimno brzo povezuje pojmove tako da smanjeno trajanje koncentracije uopće ne utjeće na ocjene i znanje. Na to je učiteljica rekla da ja ne trebam ništa raditi sa njim intelekualno obzirom da je on među pet najboljih u razredu po ocjenama . Halo! Vićem ja , ne radim ja sa njim da bi poticala njegov intelekt iznad prosjeka. Ja ga učim da se uklopi i radi što i drugi, iako on nije oduševljen!
Dakle, na kraju je pedagogica rekla da bi bilo dobro imati papir o individualizaciji da bi oni mogi u slučaju konflikata sa drugom djecom, roditeljima te djece mahnuti sa papirom i reći :"Ma , pustite njega , on ima dijagnozu". Dobro nije ona baš tako rekla , ali to je tako zvučalao.
Pa mogli bi tražiti da nosi i traku na ruci na kojoj piše "PROBLEM" !?

Dakle ja sam odlučila da ću pokušati izbjeći službeni program o individualizaciji znajući da mu taj papir neće donjeti ništa pretjerano korisno za njega...Dakle, kao i kod Zdenke, oni toleriraju njegovo drukčije razmišljanje i ponašanje, ali sad su stvari bolje obzirom da je on shvatio da se mora uklopiti i poštivati pravila, ali njegovov drukčiji način razmišljanja i potencijal u stvarima koje nisu u redovnom planu i programu-nula bodova.

[Peterlin]

Dakle ja sam odlučila da ću pokušati izbjeći službeni program o individualizaciji znajući da mu taj papir neće donjeti ništa pretjerano korisno za njega...Dakle, kao i kod Zdenke, oni toleriraju njegovo drukčije razmišljanje i ponašanje, ali sad su stvari bolje obzirom da je on shvatio da se mora uklopiti i poštivati pravila, ali njegovov drukčiji način razmišljanja i potencijal u stvarima koje nisu u redovnom planu i programu-nula bodova.

Moj stariji ima papir za individualizaciju. Nemam primjedbi na učiteljicu (stvarno je žena super, ali njih je u razredu samo dvadesetak, pa ima i vremena). Ima nekoliko izrazito bistre djece koji već sada postižu odlične rezultate na takmičenjima...

Ali htjela sam reći čemu služi taj papir o individualizaciji (to je mene silno ljutilo, ne što se tiče učiteljice, nego što se tiče pristupa stručne službe).

Moje dijete ima taj papir zbog svoje loše motorike pri upisu u školu + zato jer je imao hrpu papira iz Suvaga. Od tog papira moje dijete baš i nije imalo koristi, ALI imala su koristi djeca čiji roditelji se ne udostoje odvesti djecu na procjenu (unatoč brojnim preporukama, a i šire). Naime, školi treba određena kvota tih rješenja da bi mogli zaposliti logopeda, psihologa itd.

Kako to u praksi izgleda? Ne znam da li je opća pojava, ali ja sam se susrela s tim - škola "nabavi" što je moguće više rješenja od djece čiji roditelji brinu i trude se dobiti najbolje za svoje dijete. Onda zaposle stručnu službu koja nakon toga brine o djeci čiji roditelji NE brinu o njima. JEst, posredno je to korisno, ali brate mili, nije li to naopaka priča???

Moje dijete nije hiperaktivno, uvijek se uklapalo, uvijek je sve bilo super (jer to je takvo dijete, relativno lako odgojivo i pitomo, a osim toga i prilično bistro pa ima odlične ocjene) a ima papir na kojem piše "poremećaj pažnje, smetnje motorike iblablabla". U istoj školi ima hrrrrpa djece čiji roditelji bi TREBALI odvesti djecu na procjenu jer su na putu da postanu problem sebi i drugima, ali ne - škola uzme papire od djece koja ih već imaju od ranije, a koristi na drugačiji način...

Davno sam o tome razgovarala s učiteljicom, zaključila da nema veze, zadovoljna sam što je djetetu dobro. Svojim je rezultatima postigao da bude na dodatnoj nastavi matematike, a papir o individualizaciji stoji negdje u mapi o služi samo popuni kvote o broju učenika s posebnim potrebama bilo koje vrste.

Mislim da bi svi roditelji koji imaju papire o darovitosti TREBALI pokazati te papire, a ako ih bude dovoljno, možda bi se škole moglo primorati (teško ih se može motivirati) da organiiziraju dodatne programe za njih.

[no@]

Ali htjela sam reći čemu služi taj papir o individualizaciji (to je mene silno ljutilo, ne što se tiče učiteljice, nego što se tiče pristupa stručne službe).

Moje dijete ima taj papir zbog svoje loše motorike pri upisu u školu + zato jer je imao hrpu papira iz Suvaga. Od tog papira moje dijete baš i nije imalo koristi, ALI imala su koristi djeca čiji roditelji se ne udostoje odvesti djecu na procjenu (unatoč brojnim preporukama, a i šire). Naime, školi treba određena kvota tih rješenja da bi mogli zaposliti logopeda, psihologa itd.

Kako to u praksi izgleda? Ne znam da li je opća pojava, ali ja sam se susrela s tim - škola "nabavi" što je moguće više rješenja od djece čiji roditelji brinu i trude se dobiti najbolje za svoje dijete. Onda zaposle stručnu službu koja nakon toga brine o djeci čiji roditelji NE brinu o njima. JEst, posredno je to korisno, ali brate mili, nije li to naopaka priča???

Moje dijete nije hiperaktivno, uvijek se uklapalo, uvijek je sve bilo super (jer to je takvo dijete, relativno lako odgojivo i pitomo, a osim toga i prilično bistro pa ima odlične ocjene) a ima papir na kojem piše "poremećaj pažnje, smetnje motorike iblablabla". U istoj školi ima hrrrrpa djece čiji roditelji bi TREBALI odvesti djecu na procjenu jer su na putu da postanu problem sebi i drugima, ali ne - škola uzme papire od djece koja ih već imaju od ranije, a koristi na drugačiji način...

Davno sam o tome razgovarala s učiteljicom, zaključila da nema veze, zadovoljna sam što je djetetu dobro. Svojim je rezultatima postigao da bude na dodatnoj nastavi matematike, a papir o individualizaciji stoji negdje u mapi o služi samo popuni kvote o broju učenika s posebnim potrebama bilo koje vrste.

Mislim da bi svi roditelji koji imaju papire o darovitosti TREBALI pokazati te papire, a ako ih bude dovoljno, možda bi se škole moglo primorati (teško ih se može motivirati) da organiiziraju dodatne programe za njih.

Peterlin, žao mi je ako imate loša iskustva s individualiziranim međutim iz ovog što pišeš zaključujem da a) možda vam individualizirani uopće nije potreban tj imate ga automatizmom s upisa
b) korisnost individualiziranog prepoznat ćete tek u predmetnoj nastavi (jer u situaciji kada djeca mjenjaju učitelja svaki sat takav papir ima svoje značenje)

Na svakom rješenju o individualiziranom piše pravo na dodatni rad s defektologom/logopedom pa me čudi da to tvoj sinak nema barem u RN (nastoji se to relizirati što više dok su djeca manja). S obzirom na potrebe djeteta/mogućnosti škole mogući su i dr oblici dodatne pomoći.

Istina je da škole ostvaruju pravo na zapošljavanje defektologa/soc. pedagoga/logopeda s obzirom na broj rješenja o individualiziranom. No također s obzirom na broj rješenja slažu se razredi (i ograničava broj učenika).

Što se tiče darovitih i njihovih potreba situacija je puno složenija. "Izvlačenje papira" i pritisci na školu neće donijeti puno rezultata na ovom području . Nažalost ne postoje programi koji bi bili primjenjivi za svu ili većinu darovite djece u nekoj školi. (da ne pričam o razl konceptima darovitosti). Eventualno birokratiziranje na tom području nikome neće biti od koristi.

[Peterlin]

Peterlin, žao mi je ako imate loša iskustva s individualiziranim međutim iz ovog što pišeš zaključujem da a) možda vam individualizirani uopće nije potreban tj imate ga automatizmom s upisa
b) korisnost individualiziranog prepoznat ćete tek u predmetnoj nastavi (jer u situaciji kada djeca mjenjaju učitelja svaki sat takav papir ima svoje značenje)

Na svakom rješenju o individualiziranom piše pravo na dodatni rad s defektologom/logopedom pa me čudi da to tvoj sinak nema barem u RN (nastoji se to relizirati što više dok su djeca manja). S obzirom na potrebe djeteta/mogućnosti škole mogući su i dr oblici dodatne pomoći.

Istina je da škole ostvaruju pravo na zapošljavanje defektologa/soc. pedagoga/logopeda s obzirom na broj rješenja o individualiziranom. No također s obzirom na broj rješenja slažu se razredi (i ograničava broj učenika).

Što se tiče darovitih i njihovih potreba situacija je puno složenija. "Izvlačenje papira" i pritisci na školu neće donijeti puno rezultata na ovom području . Nažalost ne postoje programi koji bi bili primjenjivi za svu ili većinu darovite djece u nekoj školi. (da ne pričam o razl konceptima darovitosti). Eventualno birokratiziranje na tom području nikome neće biti od koristi.

Ma da, tako je to...

Ja nemam nikakvih problema s učiteljicom. Meni se zamjerio sustav i stručna služba. Nema moje dijete individualizaciju s upisa, dobio ju je tek kasnije (kad je školi zatrebala kvota) na temelju papira koje smo mi imali od ranije i za koje je škola znala od prvog dana. Ne bih imala ništa protiv da su uredno rekli "Slušajte, takva i takva stvar..." ali nije bilo tako. Taj papir mojem djetetu nije naškodio, ali nije od njega imao baš ništa. Naime, kad sam ja na temelju tog papira tražila da škola za moje dijete organizira logopeda u prvom razredu, u sklopu boravka(a kojeg su vjerojatno zaposlili i na temelju tog papira). Tada bi nam to jako olakšalo život, ali nismo mogli dobiti (jer je logoped imao raditi s drugom djecom, koja su bila veći problem, a bez papira). Zbog toga sam bila ljuta. Imala sam dojam da su nas iskoristili. Sad je dijete u 4. razredu. U skladu s tim papirom ići će ponovno na procjenu, pa ćemo vidjeti.

Nema veze. Moje starije dijete ima odličnu učiteljicu koja se snalazi kako zna i umije. Većina učitelja primorana je na to i njima također nije lako. Moje dijete nije nešto posebno darovito, ali je bistro i ima rezultate koje je samo postiglo.

Istovremeno, gledam još dvoje-troje zaista darovite djece koji bi bili potpuno izgubljeni da nije velikog truda učiteljice (kao osobe, ne isključivo kao djelatnice škole)... Tu me pak smeta kad se škola hvali rezultatima nekih svojih učenika za koje nije zaslužna. Što škola ima s tim ako su npr. vrsni glazbeni, sportski ili šahovski talenti slučajno tamo upisani? A ne uspije organizirati ni školski šahovski klub za koji postoji interes? Nažalost, to nije iznimka nego pravilo. Pitali smo za informatiku, dobili smo šipak. Rečeno nam je da će biti programiranje za četvrtaše - isto ništa. Mogla bih sad nizati.... A aktivnosti učitelja koji žele nešto promijeniti isto nisu baš dobrodošle.

Vidjet ćemo kako će biti u višim razredima. Nekako mi nije vjerojatno da će se situacija popraviti, a možda se i varam. Za socijalu se još nekako i pobrinu (i to bi moglo bolje) a daroviti su prepušteni sami sebi. Ne mogu se nabacivati blatom, kad vidim kako je u drugim školama (i na ovom topicu toga ima) još je kod nas dobro.

[no@]

Ma da, tako je to...

Ja nemam nikakvih problema s učiteljicom. Meni se zamjerio sustav i stručna služba. Nema moje dijete individualizaciju s upisa, dobio ju je tek kasnije (kad je školi zatrebala kvota) na temelju papira koje smo mi imali od ranije i za koje je škola znala od prvog dana. Ne bih imala ništa protiv da su uredno rekli "Slušajte, takva i takva stvar..." ali nije bilo tako. Taj papir mojem djetetu nije naškodio, ali nije od njega imao baš ništa. Naime, kad sam ja na temelju tog papira tražila da škola za moje dijete organizira logopeda u prvom razredu, u sklopu boravka(a kojeg su vjerojatno zaposlili i na temelju tog papira). Tada bi nam to jako olakšalo život, ali nismo mogli dobiti (jer je logoped imao raditi s drugom djecom, koja su bila veći problem, a bez papira). Zbog toga sam bila ljuta. Imala sam dojam da su nas iskoristili. Sad je dijete u 4. razredu. U skladu s tim papirom ići će ponovno na procjenu, pa ćemo vidjeti.

Dojam te ne vara. Logoped (školski) ima obvezu raditi u 1. redu s djecom koja imaju rješenja (a prioritetno u nižim razredima). S ostalima koliko i kada stigne...

[tanja_b]

Što se tiče darovitih i njihovih potreba situacija je puno složenija. "Izvlačenje papira" i pritisci na školu neće donijeti puno rezultata na ovom području . Nažalost ne postoje programi koji bi bili primjenjivi za svu ili većinu darovite djece u nekoj školi. (da ne pričam o razl konceptima darovitosti). Eventualno birokratiziranje na tom području nikome neće biti od koristi.

no@, kao osoba koja očito ima puno iskustva sa školskim sustavom, koja bi bila tvoja preporuka pri upisu darovitog djeteta u 1. razred? Pokazati nalaz psihologa ili ga ignorirati? I ako pokazati, kome? Pedagogu, ili učiteljici?
(mislim da škola u koju se upisujemo od stručne službe nema nikog osim pedagoga)

[no@]

no@, kao osoba koja očito ima puno iskustva sa školskim sustavom, koja bi bila tvoja preporuka pri upisu darovitog djeteta u 1. razred? Pokazati nalaz psihologa ili ga ignorirati? I ako pokazati, kome? Pedagogu, ili učiteljici?
(mislim da škola u koju se upisujemo od stručne službe nema nikog osim pedagoga)

huh, nažalost bojim se da na tvoje pitanje nema univerzalnog odgovora. ja bih na tvom mjestu pokazala pedagogu jer najgore što se može dogoditi je ravnodušnost dotičnog/e.

[tanja_b]

najgore što se može dogoditi je ravnodušnost dotičnog/e.

Nakon roditeljskog sastanka u vrtiću prošli tjedan, ovakvu nekakvu reakciju i očekujem. Zato i pitam, jer mi je entuzijazam oko skorog polaska djeteta u školu naglo splasnuo.
Koliko god se on veseli školi (iskreno i od srca), toliko je meni sve jasnije da nas čekaju problemi na raznim razinama.

[pikula]

huh, nažalost bojim se da na tvoje pitanje nema univerzalnog odgovora. ja bih na tvom mjestu pokazala pedagogu jer najgore što se može dogoditi je ravnodušnost dotičnog/e.

Na žalost mislim da ravnodušnost nije najgore što se može dogoditi, pokazuju iskustva mnogih. Može ti dijete doći na tapetu kao problematično u trenu, a od etikete među stručnim osobljem preko učitelja eto je u trenu među učenicima i njihovim roditeljima. Pa kad isključe iz svake igre i ne pozovu na niti jedan rođendan, žali se ti upravi vodovoda. A dijete tužno. Etikete su gaaadna stvar.

[mama94]

Kad je bio zadnji takav ispad , pozvana sam na razgovor od strane učiteljice i pedagoga, i sve se svodilo na to da ja trebam tražiti službenu individualizaciju odobrenu od minstarstva. Stručni tim se držao ADHD-a ko pijan plota ( a o drovitosti niti spomena), i nikako niju mogi shvatiti da su ti ispadi (ništa posebno i ne više od druge djece, ali drugačije) djelomično uzokovani darovitošću i nedovoljno stimulativnim pristupom. Na što sam ja rekla što bi njemu službena individualizacija donjela?.

Drage mame, mene neko vrijeme nije bilo na netu, pa sam se iznenadila vidjevši koliko ste se vi ovdje raspisale. Mi smo u velikom stresu zbog upisa u školu, i vrlo su me zabrinula vaša iskustva sa školom. Od PCM nije bilo koristi- osim generalne upute "pazite dobro koju ćete učiteljicu izabrati", ogradili su se da nijednu od 4 škole u našem kvartu ne poznaju. Od preporuke za konkretnu školu u drugom kraju grada, (koja ima iskustvo i učiteljice educirane za rad s darovitima), do opomene da istu školu izbjegavamo.

Moji , nasreću, nemaju zasad nekih dodatnih problema, dapače mlađi je još i dodatno blagoslovljen socijalnom izrazitom nadarenošću, ali znam da je emotivno na razini svoje kronološke dobi, koja je 3-4 g mlađa od njegove kognitivne dobi, i da ne bi izdržao krutu, sitničavu, ili hladnu učiteljicu. Iskustva sa školom u koju ide stariji, možda nisu jako bolna, ali nisu niti inspirativna, usprkos sjajnim uvjetima. Dečko je sve odradio s lakoćom, bez nekih posebnih nit trauma nit uspjeha na natjecanjima. (nisu ga ni slali na natjecanje iz matematike "jer je škola dobila premalu kvotu")

Danas sam razgovarala s voditeljicom odjela za razrednu nastavu u Agenciji za odgoj i obrazovanje. "Da, vaše dijete ima pravo da učitelj s njim individualno radi i u okviru nastave i na dodatnoj nastavi. Ako vaše dijete već sada zna slova, naravno da učitelj neće s njim učiti što i s ostatkom razreda, ako zna zbrajati do 20, naravno da će već u rujnu početi s tablicom množenja dok ostatak razreda uči kako napisati broj 1. I ima pravo s učiteljicom u redovnoj školi do polugodišta naučiti što mu eventualno nedostaje od znanja 2. polugodišta 1. razreda i 1. polugodišta 2. razreda, pa da od polugodišta nastavi ići u 2. razred. Jedino je 1. polugodište 1. razreda obavezno, jer tada još nema ocjena. I sve to , naravno, na trošak države i u vrijeme redovite nastave."

Iz razgovora s ravnateljima i stručnim službama različitih škola, stekla sam dojam da hoće li škola učiniti išta da se potrudi iskoristiti kapacitete darovitog djeteta, ovisi samo o njihovoj dobroj volji, (koje nije baš previše), otprilike,"ajme,šta je ova došla žicat volonterski prekovremeni rad?" ADHD je svakoj školi dobrodošla dijagnoza jer ako ti je dijete"samo darovito", onda kako je rekla žena iz Agencije, "roditelj ima problem jer ima dijete s posebnim potrebama", a ako uz darovitost još ima i ADHD onda je to super jer "dijete ima pravo na veću toleranciju učitelja, na individualizaciju nastave, osobnog asistenta...bla,bla"

Inače, mišljenja sam da darovitost nikako ne može biti isprika za nepristojno ponašanje. Za razliku od mlađeg, moj veći ima problema s kontroliranjem impulsa, emocija i strasti, koji kad ga obuzmu, mozak definitivno ostane isključen, pa je znalo biti i većih posljedica, tipa hospitalizacija mlađeg brata. Ali barem je dovoljno pametan da shvati da kada bi svi ljudi govorili ili činili ono što im prvo padne na pamet kad ih obuzme bijes, malo bi živih ostalo , (a posebno bi malo ostalo živih, nadarenih dječaka). Zato učimo tehnike disanja, kontrole emocija... Otkad je kod TS shvatio da nije on jedini na svijetu takav i da nije njegov život najgori na planetu, cijela obitelj je počela lakše disati.

[tanja_b]

ADHD je svakoj školi dobrodošla dijagnoza jer ako ti je dijete"samo darovito", onda kako je rekla žena iz Agencije, "roditelj ima problem jer ima dijete s posebnim potrebama", a ako uz darovitost još ima i ADHD onda je to super jer "dijete ima pravo na veću toleranciju učitelja, na individualizaciju nastave, osobnog asistenta...bla,bla"

Ovo baš porazno zvuči...