cure, vaši postovi su mi melem na ranu. Ah, da sam i ja znala što se događa kad je mlađa imala godinu dvije, a stariji 3, 4... Bilo je baš kako Ifi i minji otrok opisuju- na granici izdrživosti s povremenim prelascima. Ali mi nismo mogli jesti kornflejks za ručak, uz sve ove preosjetljivosti, preosjetljivi smo i na klopu, alergije i sl... ma svako ima nešto ili kuću i voćnjak, ili nema živog čovjeka na 30km, ili imaš neki zeznut posao, što god bilo uz emotivne bistriće i todlere- puno, brate mili. Previše za jednog čovjeka. Stvarno kad se to počne raspodjeljivati na vrtić, školu, mačevanje, klizanje, klavir, prijatelje