Citiraj vertex prvotno napisa Vidi poruku
Ja ću se samo kratko požaliti. Dodatna iz matematike je bila i rijetki dodatni sadržaj u 5. razredu. Jedan sat svaki drugi tjedan. Natjecanja su završila prije mjesec dana (bio je na županijskom) i sad više nema dodatne, jer su natjecanja završila. Eto, djeca su tu da opsluže natjecanje, a nije natjecanje tu da bude zgodan izgovor da se nauči više i dublje, i da se uživa uz matematiku.

Dosta profesora je imalo prigovor na njegovo brbljanje početkom godine, pogotovo razrednica. I očekivalio smo probleme s tim, toga je bilo i u nižim razredima, samo što je učiteljica imala i razumijevanja, i volje da ga odgaja, i volje da njemu i sličnima u razredu uvijek traži nove izazove. Sada svi primjećuju da je on jako brz i sposoban, da završi začas i onda se dosađuje, ali ne da im se naći mu nešto ekstra za raditi, odnosno, ne smatraju to svojim poslom. Posljednja metoda za samoobuzdavanje mu je da sam sebi da ćušku kad dobije poriv za razgovaranjem . Inače crta, gradi konstrukcije od pisaćeg pribora, radi neke druge domaće radove...
vertex, ja sam cijelo moje školovanje slušala kako sam lajava i svakom loncu poklopac i sl.
Uglavnom , puno sam pričala na nastavi, uvijek sam imala neke komentare na gradivo, nikad bezobrazne ili sl.
Uvijek sam mislila da je u meni problem, zapravo je i bio. Kad sam odrasla odradila sam neka testiranja (sebe), onda dobila dijete sa istim istim problemom, ali na X potenciju. Onda sam odradila i njegova testiranja ...u procesu edukacija i radionica konačno složila sve kockice.
Dakle, ja sam bila darovito dijete sa ADD-om, moje komentiranje i zapitkivanje je bio rezultat toga.
Ja osobno, kao roditelj ,truditi ću se što manje nervirati oko njegovog pričanja i komentra na nastavi. Potruditi ću se da se zbog toga ne osjeća loše. Znaći , plan br.1 preživjeti osnovnu školu bez velikih trauma i očekivanja da će sustav imati razumjevanja.
Plan br.2 usmjeriti ga da odabere adekvatno srednjoškolsko obrazovanje koje će donekle ispuniti njegove kapacitete i sposobnosti, nadam se i dalje bez prevelikih trauma...