Darovita djeca-kako se nositi s njihovim posebnim potrebama

[tanja_b]

Znam da je svojedobno netko pisao nešto o tome na forumu, ali više ne mogu naći te postove.
Ukratko, moje dijete, donedavno izuzetno zainteresirano za svijet oko sebe, za knjige, za konstruktivne aktivnosti, u zadnjih par mjeseci postalo je prilično uskog kruga interesa. Zapravo, više ne čita, za kompjutorom bi isključivo gledao filmove, a igra se samo i jedino s gogosima (pošast iz vrtića, prva takva koja je zapravo doprla do našeg doma).
Nemam ja ništa protiv gogosa, bar se hoće igrati zajedno s nekim (jer mu u toj igri uvijek treba partner, pa ne može sam kao dosad ) ali me pomalo čudi da je iz jednog ekstrema prešao u drugi.
Kao da ga više ništa drugo ne zanima. Fiksira se na djecu iz vrtića, ok, što se tog tiče, tu je dosta uznapredovao u socijalnim odnosima. Zauzvrat, ponašanje doma mu ponekad postaje neizdrživo, često se krevelji, radi glupave grimase, sam sebi tepa i pritom se ceri, namjerno udara kontru i onda se brže-bolje povlači uz riječi "ma zezam se"
Časna riječ, kao da je u predpubertetu, a nema još ni 7 godina.
A nešto mi zvoni da je netko već pisao na forumu, da u dobi od 6-7 godina ove socijalne vještine nekako probijaju u prvi plan i da se čini kao da dijete stagnira u onim aktivnostima u kojima je prije napredovalo... jesam li dobro zapamtila?

[Peterlin]

Znam da je svojedobno netko pisao nešto o tome na forumu, ali više ne mogu naći te postove.
Ukratko, moje dijete, donedavno izuzetno zainteresirano za svijet oko sebe, za knjige, za konstruktivne aktivnosti, u zadnjih par mjeseci postalo je prilično uskog kruga interesa. Zapravo, više ne čita, za kompjutorom bi isključivo gledao filmove, a igra se samo i jedino s gogosima (pošast iz vrtića, prva takva koja je zapravo doprla do našeg doma).
Nemam ja ništa protiv gogosa, bar se hoće igrati zajedno s nekim (jer mu u toj igri uvijek treba partner, pa ne može sam kao dosad ) ali me pomalo čudi da je iz jednog ekstrema prešao u drugi.
Kao da ga više ništa drugo ne zanima. Fiksira se na djecu iz vrtića, ok, što se tog tiče, tu je dosta uznapredovao u socijalnim odnosima. Zauzvrat, ponašanje doma mu ponekad postaje neizdrživo, često se krevelji, radi glupave grimase, sam sebi tepa i pritom se ceri, namjerno udara kontru i onda se brže-bolje povlači uz riječi "ma zezam se"
Časna riječ, kao da je u predpubertetu, a nema još ni 7 godina.
A nešto mi zvoni da je netko već pisao na forumu, da u dobi od 6-7 godina ove socijalne vještine nekako probijaju u prvi plan i da se čini kao da dijete stagnira u onim aktivnostima u kojima je prije napredovalo... jesam li dobro zapamtila?

I moji su to prolazili u godini pred polazak u školu, s tim da je stariji to prošao gotovo neprimjetno, a mlađega je držalo cijeli prvi razred. Sredio se tek kad je krenuo u glazbenu i kad su ga uravnotežile nove obveze. Sudeći po drugim postovima, to je česta pojava...

[pikula]

. Sredio se tek kad je krenuo u glazbenu i kad su ga uravnotežile nove obveze. Sudeći po drugim postovima, to je česta pojava...

Tako je i kod nas bilo. Ali nama se sad dogodila velika turbulencija i moralo smo prekinuti sve dodatne aktivnosti. Znam da zvuči glupo, ali ja se malo, malo rasplačem zbog toga. super im je išlo, preporodili su se s odličnim trenerom. I trener je bio baš tužan. Tješim se da ćemo na jesen možda naći prostor u novoj konstrukciji i naći nešto slično, ali dostupnije, bez auta i s manje ulaganja i financ i vremenskog, a da opet bude nešto bitno. Ali i tu imam dilemu u kojoj mi samo vi možete pomoći. U PCM su jako nalgasili da sineku treba poticaja, ali i da mu jako treba mir, vrijeme za sebe, za gruntanje. E sad,kako sam ja počela raditi oni su u boravku od do. Kad dođu curka još klepeće i živahna je zadovoljna, kako su u PCM rekli njoj odgovara puno druženja i tu nalazi izadovoljstvo i dio poticaja, a sinek je baš umoran, zasićen,a opet nekak prazan- ne znam... I sad ne znam kako da izbalansiram te vanškolske obaveze i tu njegovu potrebu za samovanjem. Za sad je i klavir na pauzi, sport otkazan. Ne znam,treba mi vaš savjet. Osjećam se krivo što sam toliko jadna- mnoga djeca nemaju ni za osnovne potrebe, a ja kukam jer sam morala otkazati individualni sport i klavir, ali vi ovdje, na ovoj temi, znate o čemu pričam.

[Peterlin]

Tako je i kod nas bilo. Ali nama se sad dogodila velika turbulencija i moralo smo prekinuti sve dodatne aktivnosti. Znam da zvuči glupo, ali ja se malo, malo rasplačem zbog toga. super im je išlo, preporodili su se s odličnim trenerom. I trener je bio baš tužan. Tješim se da ćemo na jesen možda naći prostor u novoj konstrukciji i naći nešto slično, ali dostupnije, bez auta i s manje ulaganja i financ i vremenskog, a da opet bude nešto bitno. Ali i tu imam dilemu u kojoj mi samo vi možete pomoći. U PCM su jako nalgasili da sineku treba poticaja, ali i da mu jako treba mir, vrijeme za sebe, za gruntanje. E sad,kako sam ja počela raditi oni su u boravku od do. Kad dođu curka još klepeće i živahna je zadovoljna, kako su u PCM rekli njoj odgovara puno druženja i tu nalazi izadovoljstvo i dio poticaja, a sinek je baš umoran, zasićen,a opet nekak prazan- ne znam... I sad ne znam kako da izbalansiram te vanškolske obaveze i tu njegovu potrebu za samovanjem. Za sad je i klavir na pauzi, sport otkazan. Ne znam,treba mi vaš savjet. Osjećam se krivo što sam toliko jadna- mnoga djeca nemaju ni za osnovne potrebe, a ja kukam jer sam morala otkazati individualni sport i klavir, ali vi ovdje, na ovoj temi, znate o čemu pričam.

Dogodi se to... I mi smo srezali sport (atletiku) jer je dijete dobivalo napade astme nakon svakog treninga, zbog prašine u dvorani. Nikada nismo našli alternativu. Glazbena je ostala, jer bi dijete uvenulo bez toga. Inače, nije boravak pogodan za svako dijete - to je za mnoge nužno zlo. I mi jedva čekamo iduću škg da se riješimo tog jada.

Pitaj dijete što mu je bitno (ako može artikulirati). Mi nismo morali - atletika je silom prilika otpala, a glazbena na sreću ostala. Ja sam već sad sigurna da će iduće školske godine bez boravka biti lakše, ali čovjek zapravo nikad ne zna...

Potreba za samovanjem je dobra, ali mi to doma baš ne potičemo u nekoj velikoj mjeri. Može ići van i igrati se npr. pola sata da predahne između obveza, ali ne može tjerati brata ili nas iz sobe - to ne dozvoljavam. Uostalom, ni u razredu nije sam. Činjenica JEST da voli samovanje, ali moj sin ima loš osjećaj za vrijeme i kad je prepušten sam sebi, to njegovo gruntanje prijeđe sve granice, pa zadaće ostanu nenapisane, obveze neizvršene i slično. Možda će iduće godine biti bolje kad ne bude stege boravka, a možda i gore... Svaka batina ima dva kraja. Dijete se mora naučiti živjeti u okolini koja mu je zadana, bar dio vremena. Nema tu puno izbora. U školi ne može samovati. Dio vremena za sebe - ok, ali ne dam da to postane opsesija i da nas ostale tjera da hodamo na prstima. KAj god!

[minji otrok]

Zauzvrat, ponašanje doma mu ponekad postaje neizdrživo, često se krevelji, radi glupave grimase, sam sebi tepa i pritom se ceri, namjerno udara kontru i onda se brže-bolje povlači uz riječi "ma zezam se"

Ovome mogu dodati oduševljenost podrigivanjem, ispuštanjem vjetrova (i simuliranja istoga uz pomoć usta i ruke), spominjanjem riječi guza (na veliku radost njegovog mlađeg brata, koji umire od smijeha na te idiotarije ).
Jučer smo bili na upisu za školu, i još sam pod dojmom - sa prijateljem iz vrtića je jurcao po hodniku, kreveljio se, cerekao, uopće me nije doživljavao Opominjem ga - ne čuje, vratim na mjesto - ustane i otrči, on i prijatelj se smiju i cerekaju... Potpuno izvan kontrole

[sirius]

Ovome mogu dodati oduševljenost podrigivanjem, ispuštanjem vjetrova (i simuliranja istoga uz pomoć usta i ruke), spominjanjem riječi guza (na veliku radost njegovog mlađeg brata, koji umire od smijeha na te idiotarije ).
Jučer smo bili na upisu za školu, i još sam pod dojmom - sa prijateljem iz vrtića je jurcao po hodniku, kreveljio se, cerekao, uopće me nije doživljavao Opominjem ga - ne čuje, vratim na mjesto - ustane i otrči, on i prijatelj se smiju i cerekaju... Potpuno izvan kontrole

kod nas je takvo ponašanje tipično kad je pod pritiskom, a kad je bio manji još u bilo izraženo u novim okruženjima ili u masi ljudi.