Pikula, naj se žalostit. Tak ti to bude u životu. Korak naprijed nazad dva, tri koraka naprijed, nazad dva, i tako polako, ali sigurno idemo nekamo. Sve će biti dobro!

A sad konkretno.

I mom su sinu u PCM-u rekli da mu treba tipa 1.5 sat dnevno cirka da bude sam. Sklon je tome, ali meni je zasad to lako organizirati i razumijem što te tišti.

Ne znam... koliko je to vrijeme koje ga hrani? Osobno, kao introvert, znam da sam prava samo ako imam ravno dva sata sama sa sobom, najbolje da ne radim ništa, osim da razmišljam, ili pišem. U to vrijeme mi se ni ne šeta, nego baš - bulji u zid, knjigu, papir...

Jer ako to skužiš, koja je ta jedinica, i koji je to format koji mu treba, možda ćeš lakše to naći. I istina je, introverti nadoknade ta dva sata života efektivnošću, nije bed. Ali su paralizirani bez toga...

Jel može on biti ujutro sam, prije škole? Meni je to pasalo, i dan danas mi je dan bolji ako odšutim ujutro. Znam, znam... stara, i buđenje i to, ali introverti i takvi tipovi se rado bude ujutro, što tiše - to bolje. Ako mala brbljavica spava, on može uživati, čitati, gledati kroz prozor... ili popodne, da ti ćapaš malu, a on da se rekupera u sobi sam? Ja ga razumijem od-do. Mene ubije ako sam cijeli dan s ljudima. Taman da nakon npr. posla moram na zabavu gdje se toče bloody marries u potocima, a hrane ima kakve volim, pjevaju klape i tamo su mi najdraži ljudi - ja bih crkla...

Ali već će oni naći svoj ritam, ne brini