Citiraj pikula prvotno napisa Vidi poruku
Tako je i kod nas bilo. Ali nama se sad dogodila velika turbulencija i moralo smo prekinuti sve dodatne aktivnosti. Znam da zvuči glupo, ali ja se malo, malo rasplačem zbog toga. super im je išlo, preporodili su se s odličnim trenerom. I trener je bio baš tužan. Tješim se da ćemo na jesen možda naći prostor u novoj konstrukciji i naći nešto slično, ali dostupnije, bez auta i s manje ulaganja i financ i vremenskog, a da opet bude nešto bitno. Ali i tu imam dilemu u kojoj mi samo vi možete pomoći. U PCM su jako nalgasili da sineku treba poticaja, ali i da mu jako treba mir, vrijeme za sebe, za gruntanje. E sad,kako sam ja počela raditi oni su u boravku od do. Kad dođu curka još klepeće i živahna je zadovoljna, kako su u PCM rekli njoj odgovara puno druženja i tu nalazi izadovoljstvo i dio poticaja, a sinek je baš umoran, zasićen,a opet nekak prazan- ne znam... I sad ne znam kako da izbalansiram te vanškolske obaveze i tu njegovu potrebu za samovanjem. Za sad je i klavir na pauzi, sport otkazan. Ne znam,treba mi vaš savjet. Osjećam se krivo što sam toliko jadna- mnoga djeca nemaju ni za osnovne potrebe, a ja kukam jer sam morala otkazati individualni sport i klavir, ali vi ovdje, na ovoj temi, znate o čemu pričam.
Dogodi se to... I mi smo srezali sport (atletiku) jer je dijete dobivalo napade astme nakon svakog treninga, zbog prašine u dvorani. Nikada nismo našli alternativu. Glazbena je ostala, jer bi dijete uvenulo bez toga. Inače, nije boravak pogodan za svako dijete - to je za mnoge nužno zlo. I mi jedva čekamo iduću škg da se riješimo tog jada.

Pitaj dijete što mu je bitno (ako može artikulirati). Mi nismo morali - atletika je silom prilika otpala, a glazbena na sreću ostala. Ja sam već sad sigurna da će iduće školske godine bez boravka biti lakše, ali čovjek zapravo nikad ne zna...

Potreba za samovanjem je dobra, ali mi to doma baš ne potičemo u nekoj velikoj mjeri. Može ići van i igrati se npr. pola sata da predahne između obveza, ali ne može tjerati brata ili nas iz sobe - to ne dozvoljavam. Uostalom, ni u razredu nije sam. Činjenica JEST da voli samovanje, ali moj sin ima loš osjećaj za vrijeme i kad je prepušten sam sebi, to njegovo gruntanje prijeđe sve granice, pa zadaće ostanu nenapisane, obveze neizvršene i slično. Možda će iduće godine biti bolje kad ne bude stege boravka, a možda i gore... Svaka batina ima dva kraja. Dijete se mora naučiti živjeti u okolini koja mu je zadana, bar dio vremena. Nema tu puno izbora. U školi ne može samovati. Dio vremena za sebe - ok, ali ne dam da to postane opsesija i da nas ostale tjera da hodamo na prstima. KAj god!