Da znate koliko mi znači što imate živaca pisati na moja zbrčkana pitanja, znale bi da odavno obje kod mene imate kavu, pa i kolače I moji ostaje maksimalno pola sata, sat sam kod kuće i vrlo je odgovoran, čita ili gleda crtiće, kad dođem vidim da je sve kako smo se dogovorili. I inače je jako savjestan oko zadaća i obaveza (da nadoknadi jako je zaboravljiv kad se radi o stvarima tipa kabanica ) tako da nekako imam stav da mu je malo vremena na samo nekako zaslužena nagrada. MA kod njega je bed što je nanek inačin kao šleper teško ga je pokrenuti u novom smjeru, ne može se brzo šaltati, ali kad se ufura vraća stostruko. Zato sma tako tužna zbog otkazivanja sporta, stalnih promjena u školi. No dobro kažeš, zdenka, tak je kak je, moram se snaći u zadanim okvirima. Do sad su bili preširoki, sad su mi preuski, eh nikad zadovoljna :/Tak je bilo i sa kampom medo, prva dva dana otpor 100%, a onda zadnje dane prvi u svemu. Šteta sa mu ne mogu platiti dva tjedna mislim da bi drugi tjedan konačno uživao. Nama je ovo ljeto još nereiješiva križaljka godišnjeg nigdje, možda sitno,rodbina sva negdje radi, putuje... Kaj ćemo smislit, pojma nemam... Platit čuvanje pa bit na nuli splaćom, valjda...Ma otvorit će se već nešto, nadam se prije nego nam ponašanje počne biti opet mrzovoljno -to je kod nas tipično kad je previše promjena u pitanju, jer se onda počenom vrtiti u krug s negativom. Priča o šleperu koji ide nizbrdo...N