Darovita djeca-kako se nositi s njihovim posebnim potrebama

[Zdenka2]

Ne trebaju. Tek u gimnaziji neke predmete, ako žele odličan. Za četvorku me trebaju ni onda.

Ili nisu dovoljno "bistrići".

No, nije bitno, roditelji svih isto vole.

Ovo nadmetanje s pameću je stvarno neumjesno.

[pikula]

ovdje razgovaramo o svojoj djeci na temu darovitosti i kroz prizmu darovitosti, tome služi ova tema.

[Aura]

Evo ja vas već par mjeseci čitam, toliko ima tih detalja koji su me zadnjih 7 godina izluđivali, doslovce do ludila me svakodnevno dovodila moja prvorođena. Tek kad sam uzela u ruke knjigu Pogresne i dvojne dijagnoze... (http://www.superknjizara.hr/index.ph...d_knjiga=41385 ) sam shvatila da ima i druge djece koja ne mogu izaći na kraj sa čarapama, etiketama,uskim hlačama, novim situacijama i perfekcionizmom oko svake sitnice. Malo mi je laknulo, ali moram priznati da mi život s njom nije nimalo lakši.

Evo danas npr., kao i svako jutro do podne vucaranje po stanu u pidžami, oblači se tek kad vidim da izlazim vani bez nje, popodne zahtijeva da stojim na stubištu dok silazi u dvorište (tako svaki put kad ide sama) jer se boji, nakon što s evratila promrzla sa igre odmah izjavljuje da joj je dosadno i malo pomalo dovodi sebe u stanje posvemašnje histerije, izgledala je kao iz scena egzorcizma, vrištala da je puna prepuna i da ne može više, ..naočigled mlađe sestre koja je pokušava utješiti ali je ova agresivno odguruje, želi se potući s nekim šakama, pa do tog da će se bacit kroz prozor, jer da više ne može- (zadnjih dana je obilazila razne radionice i po par puta dnevno i mislim da se jako izmorila). Zahtijeva od oca da joj kupi iPod jer da će ju to smirit, ja ju uspijem uvjeriti da se ode okupat u kadi s puno pjene obučena u kostim i nakon toga se vraća u "normalu". Ona cijelo vrijeme zna što radi i vidi koliko nam vremena (pojam koji uopće ne razumije) to sve oduzima, ali to prepuštanje emocijama bez ikakve samoregulacije, jel ja očeekujem previše od nje?

Kako vi, koji imate takve scene preživljavate, kako se držite pod kontrolom? Ja sam dosta griješila u pristupu njoj jer sam tek sad kad je krenula u školu počela gledati na nju kroz prizmu daarovitosti nakon što me par ljudi upozorilo na njenu "posebnost". Sad radim na obnavljanju povezujućeg odnosa s njom, nema kazni i ukora, jer je njen opozicijsko prksoni stav jači od mene, priznajem, "sve" joj je dopušteno ali uvijek je upozorena da sve ima posljedice koje joj se možda neće svidjeti...Čini mi se da polako napredujemo, vidim neka poboljšanja. U PC Medveščak nam je rečeno da se držimo pravila, vremenskih ograničenja, ali to sve završi još većom pobunom, vriskom, i milijun Zašto?-

Knjiga koju toplo preporučam http://www.amazon.com/Hold-Your-Kids...5883867&sr=8-1. Ne bavi se darovitošću, već roditeljstvom ali su mi obrasci tamo izneseni do sad najjviše pomogli da cjelovito pristupim svom djetetu, a i drugoj djeci s kojom radim.

Inače, ona nije bistrić, verbalno je darovita (ne gasi se, kad ne izlaze riječi izlaze iz usta raznorazni zvukovi ili pjesme), oko većine stvari radi drame, ne podnosi autoritet i pravila, nesigurna je i veliki individualac. Ma radije bih da ne zna ni čitati ni pisati ali da imamo s njom kakav takav normalan i ugodan suživot.