Citiraj mama94 prvotno napisa Vidi poruku
Škola je danas daleko od onog što je nekada bila, i kao da je dio nastavničkog zbora, uz blagoslov nadležnog Ministarstva, odlučio da je 5. razred napravljen za zajedničko učenje i svladavanje gradiva majke i djeteta, a ne razreda i učitelja. Uostalom, pedagogica naše škole fino mi je odgovorila da razumije moju ljutnju i frustraciju, ali da , nažalost, ne postoje mehanizmi kojim bi danas itko u Hrvatskoj mogao natjerati jednog učitelja da djecu u školi stvarno počne i podučavati . Učitelju je danas dovoljno samo da se pojavi na satu, upiše nešto u školski imenik, 45 min rješava križaljke, mobitelira, radi što hoće, pokupi plaću, božićnice, uskrsnice, jubilarne nagrade i dar za djecu, 3,5 mjeseca plaćenog godišnjeg, i nitko mu ništa ne može. A djeca će gradivo , podrazumijeva se, naučiti kod kuće.
Mislim da je ovo ipak pretjerana pokuda profesora. Znam da se škole razlikuju i da se profesori razlikuju, ali bi me zbilja ražalostilo kad bi se u nekoj školi profesori doista ovako ponašali. Moj sin je sad u petom razredu - nema problema sa savladavanjem gradiva, samostalan je i gotovo nikad ne traži pomoć. Kod njega su najzahtjevniji upravo oni profesori koji i sami najviše daju i on upravo njih najviše cijeni. Oni se pripremaju, motiviraju učenike, organiziraju razne projekte, terensku nastavu, daju puno više nego što ima u udžbeniku. Njihov problem su i loši udžbenici i još gori programi - to vidim najviše po svojim područjima. U udžbenicima su tumačenja često nedostatna, a ponekad je i faktografija pogrešna. Profesori moraju kompenzirati sve te nedostatke.

Istina je da se ne stiže sve u školi, koliko god se profesori trudili da što više gradiva pokriju. Neke stvari mora raditi doma - zemljopisnu kartu ne možeš razumjeti ako sam ne radiš na njoj, latinske riječi, deklinacije i konjugacije ne ulaze u glavu tako da staviš knjigu pod jastuk. Tim više što ne rade iz udžbenika za OŠ kakve smo mi imali nego iz udžbenika za početnike u Klasičnoj gimnaziji. Iz povijesti i prirode traže se samostalni projekti i power point prezentacije - za to se mora potruditi, pročitati neke knjige, naći slike, sročiti tekst. Vjeronauk je ove godine dosta blizak povijesti - ponekad pogleda u Bibliju ili Kur'an, čitao je o razlikama istočnjačkog i zapadnjačkog mišljenja. Iz hrvatskog pišu velike sastavke i imaju velike lektire. Potičem ga da zaviri i u rječnike, pravopis i gramatike. Iz matematike ima velike zadaće koje samostalno rješava i ne mora ništa dodatno učiti. Primjere iz solfeggia isto mora proraditi doma - to samo povremeno napravi, a instrument redovito vježba.

Shvaća odmah, brzo i s lakoćom uči i dugo pamti. Najveći dio gradiva zapamti u školi, jer je koncentriran i zainteresiran. Od nas ne traži pomoć izravno nego samo postavlja pitanja o onome što ga zanima. Voljela bih da nas i više pita - ne iskorištava dovoljno što ima obrazovane roditelje, ali, dobro, takav je, ide svojim putem.

Ovo što ti kažeš, rad djeteta s roditeljima, imamo sa kćeri - barem 60% njezinog obrazovanja može se podvesti pod pojam obrazovanja kod kuće. Isto je motorički nemirna kao i tvoj sin i to ne nailazi na puno razumijevanja u školi. Ona ima nedostatak pažnje tako da joj u nastavi puno toga promakne, što onda mi moramo objasniti, s njom proraditi i kontrolirati joj zadaće. Činjenica je da je puno bolja u školi otkad ne ide u dnevni boravak nego mi s njom radimo. Ponekad bih voljela da, uz dva posla koja radim i obaveze oko kuće i obitelji, ne moram još biti i njezina učiteljica, kao i MM, ali i to ipak prihvaćamo kao normalno. Vidimo da ona napreduje, interesi joj rastu, kockice se slažu i to nam je dovoljno.