Citiraj vertex prvotno napisa Vidi poruku
Ono što hoću reći je da mu osjetno nedostaje osjećaj pripadnosti. Više nema učiteljice, osjeća da i nije baš prihvaćen od razrednice, razred se razdijelio na grupe (ništa ekstremno, ali ipak sasvim opipljivo), svi su u počecima puberteta ili pravom pubertetu. Vidim da ulazimo u osjetljivo razdoblje traženja mjere između uklopljenosti i osobnosti, a nemamo više ono čvrsto uporište u školi kakvo nam je pružala učiteljica iz nižih razreda. Trebat ćemo mi paziti dvostruko.
Uf, ovo je nezgodna situacija, trebat će mu puno vaše podrške da bi prebrodio taj period. Ono što sam naučila na radionicama na koje Andrej ide već treću godinu jest da je za normalan i zdrav psihički razvoj čovjeka ključno zadovoljiti taj osjećaj pripadnosti (navodno postoji i teorija o razvoju depresije koja polazi od potrebe za pripadanjem kao jedne od temeljnih ljudskih potreba). S te strane, prihvaćam i tu strast za nogometom kao jedan od vidova zadovoljenja te potrebe.
Možda bi vam pomoglo kakvo uporište izvan školskog okruženja? Neke slobodne aktivnosti u kojima bi se dokazao i u kojima bi se bolje osjećao?