Ja nikad nisam skužila kako je moja mlađa cura (ne znam je li darovita) slagala puzzle , originalnu sliku baš nikad ne bi ni pogledala, imala je neki svoj sistem. Ne vjerujem da je fotografsko pamćenje u pitanju, više neki meni nedokučiv način uočavanja i razmišljanja. Manijakalno ih je tražila pa smo kupovali sve veća i kompliciranija pakiranja. Trajala je to negdje od 2. do 3. godine. Kasnije je došlo novo razdoblje gotovo patološke veze s olovkom i slikovnicama, u kojem je puzzle više uopće nisu zanimale, dok danas tek tu i tamo nešto poslaže nabrzaka i ide dalje.
Nudi joj različite stvari pa ćeš vidjeti gdje će joj se fokus zadržati dulje. Sama će ti pokazivati put.