-
Ha čuj, moj se zna rasplakati kad čita nešto tužno (na Andersena koji je bio za lektiru, npr., zato i nije pročitao sve što je trebao). S druge strane, zamalo se rasplakao i na sretan kraj "Zagonetnog dječaka". To su takva djeca, koja sve jako proživljavaju, u ovoj fazi mislim da im je najbolje pustiti da prorade svoje emocije i ne zaplitati se u filozofiju oko pitanja "zašto su nam pustili taj crtić" i "zašto bih ja to morala gledati".
S druge strane, to može biti i prednost, kasnije. U zadnje vrijeme sve češće ostajem paf kad shvatim kako moj osmogodišnjak točno procjenjuje ljude oko sebe. Valjda mu to omogućava ta "unutarnja antena", ista zbog koje ga druge stvari tako jako pogađaju...
-
Još smo malo slijedeći dan razgovarali o tome s prijateljicom (koja se filmića sjeća iz svojeg djetinjstva, tako joj se urezao) i njenom klinkom koja je isto tako odreagirala i nastao je mir. Ipak mi djete odrasta, prije bi nam trebao čitav tjedan najmanje...
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma