Darovita djeca-kako se nositi s njihovim posebnim potrebama

[mona]

Svaka mama bi rado da joj je dijete genijalac

do sada sam vas uglavnom samo čitala ali da se malo priključim .Zanima me koje je vaše mišljenje o ovome.malo sam izvukla iz konteksta ali bit je tu

Ja recimo iz moje sadašnje perspektive ne bi da mi je dijete genijalac.Moj najstariji sin je "normalno",pametno dijete.Bez problema savladava školu,trenira,ima puno prijatelja i bogat društveni život,puno interesa.Prekrasno lako odgojivo dijete .
Kćer je nadareno dijete.Ima problema sa socijalnim kontaktima,selektivni mutizam koji je sada pod kontrolom,jako je zahtjevna,totalno orjentirana na sebe,nema ni malo strpljenja,ima jako kratak fitilj i nikakve kočnice pa su njeni ispadi svakodnevna stvar.Traži 100% pažnje i poticaja.Ukratko jako teško odgojivo dijete.Naravno da ju volim najviše na svijetu i da su trenuci s njom neprocijenjivi ali me cijedi totalno

zapravo ono što sam htjela reči je to da onaj tko nema takvo dijete misli kako je to prekrasno i divno.A ne shvaća koliko angažmana i živaca takva djeca zahtjevaju.I koliko je to teško.

[tanja_b]

Ja recimo iz moje sadašnje perspektive ne bi da mi je dijete genijalac.Moj najstariji sin je "normalno",pametno dijete.Bez problema savladava školu,trenira,ima puno prijatelja i bogat društveni život,puno interesa.Prekrasno lako odgojivo dijete .
Kćer je nadareno dijete.Ima problema sa socijalnim kontaktima,selektivni mutizam koji je sada pod kontrolom,jako je zahtjevna,totalno orjentirana na sebe,nema ni malo strpljenja,ima jako kratak fitilj i nikakve kočnice pa su njeni ispadi svakodnevna stvar.Traži 100% pažnje i poticaja.Ukratko jako teško odgojivo dijete.Naravno da ju volim najviše na svijetu i da su trenuci s njom neprocijenjivi ali me cijedi totalno

zapravo ono što sam htjela reči je to da onaj tko nema takvo dijete misli kako je to prekrasno i divno.A ne shvaća koliko angažmana i živaca takva djeca zahtjevaju.I koliko je to teško.

Mislim da si jako dobro sažela bit cijele priče, pogotovo što imaš dvoje djece pa imaš priliku vidjeti tu razliku.
I meni je moj sin neprocjenjiv (uostalom, samo njega i imam), ali bezbroj puta se u sebi pitam zašto mora biti tako dozlaboga kompliciran.
Kako raste, sve češće dolazim u situacije da mogu stvarno biti ponosna na njega, ali doma nam je često... uffffff.

[hibiskus]

do sada sam vas uglavnom samo čitala ali da se malo priključim .Zanima me koje je vaše mišljenje o ovome.malo sam izvukla iz konteksta ali bit je tu

Ja recimo iz moje sadašnje perspektive ne bi da mi je dijete genijalac.Moj najstariji sin je "normalno",pametno dijete.Bez problema savladava školu,trenira,ima puno prijatelja i bogat društveni život,puno interesa.Prekrasno lako odgojivo dijete .
Kćer je nadareno dijete.Ima problema sa socijalnim kontaktima,selektivni mutizam koji je sada pod kontrolom,jako je zahtjevna,totalno orjentirana na sebe,nema ni malo strpljenja,ima jako kratak fitilj i nikakve kočnice pa su njeni ispadi svakodnevna stvar.Traži 100% pažnje i poticaja.Ukratko jako teško odgojivo dijete.Naravno da ju volim najviše na svijetu i da su trenuci s njom neprocijenjivi ali me cijedi totalno

zapravo ono što sam htjela reči je to da onaj tko nema takvo dijete misli kako je to prekrasno i divno.A ne shvaća koliko angažmana i živaca takva djeca zahtjevaju.I koliko je to teško.

meni je bio najveci strah da cu negdje pogrijesiti, ali bas jako pogrijesiti, u odgoju. i da ce to ostaviti trajne posljedice, jer pamti kao slon. sjeca se nekih dogadjaja kad je imala jedva 2 godine. znam sto mislis pod onim iscijediti, ma znala me prezvakati. doslovno izuci iz mene zadnji atom snage. znala sam novi dan zapoceti totalno oglodana, a tek je slijedila nova doza zahtjeva.
sada sam i ja ponosna na nju, bas jako ponosna ali kad nas je prala jedna posebno teska faza perfekcionizam + hiperemotivnost + sporost + kratak fitilj, ja sam iskreno mislila da cu izluditi. cesto sam se pitala, kako cu kasnije? ispalo je, da je kasnije lakse. bas ovo sto tanja kaze, interesi se prosirili. vise ne secemo sa povecalom po gradu i ne proucavamo asfalt, tudje ruke...
pamet je bonus, a ne problem, ali popratne osobine su... pa, rado bi da su nas zaobisle
meni je moje dijete prekrasno, jedinstveno, obozavano, ne mogu zamisliti da je drugacija, ali iskreno, da imam jos jedno ovakvo, ja bi zavrsila u nekoj ustanovi