Darovita djeca-kako se nositi s njihovim posebnim potrebama

[Peterlin]

tanja_b, nasreću, učiteljica mi se čini razumna, pročitala ga je da je "iznad prosjeka" i kaže, žao joj je što ne želi taj kapacitet iskoristiti...također kaže da će mu biti teže u starijim razredima ako ovako nastavi.
Evo i jutros je plakao da se osjeća loše ali ipak smo ga poslali u školu.
Znači učiteljica je super, i on kaže da nije stroga, ima prijatelje, odlične ocjene...kvragu, a opet nije dobro...

Meni se čini da djetetu nedostaje intelektualnih izazova. Nogomet je dobar za ispucavanje, ali ne za ovo drugo....

Nemam ti nikakav pametan savjet, to sam prolazila sa svojim djetetom (i sama sa sobom svojevremeno) i nekako mi je blizak stav da treba čekati da dijete to preraste. U međuvremenu doma graditi radne navike kako god misliš da je primjereno tvom djetetu.

Moji su imali roditeljski terorizam, naročito mlađi koji nije u školi pazio. Isplati se to... Danas tako veselo došao s peticom iz velikog testa iz matematike pa kaže - zamisli, drugi ništa ne uče doma...

I nemoj se nasaditi na učiteljičinu "dobrotu" - njena je dužnost da nađe načina kako se takvo (i svako) dijete motivira, a ne da se tebi žali i uzdiše kako će mu kasnije biti teško. Njen je posao da se pobrine da on radi. Možeš s njom zajedno osmisliti neke stvari da mu bude lakše i zanimljivije. A atmosfera u školi je druga (i tužna) priča, ne bih o tome da ne odem predaleko u offt. Ja sam svojima znala najaviti da za vikend idemo u muzej taj-i-taj ako učiteljice ne budu imale pritužbi na njihovo ponašanje i rad u školi. I dan danas to vole - bili u Mimari prošli vikend. Nađi nešto što tvoje dijete voli. Znam da nije lako, ali proći će... Sve je to još uvijek prilagodba na školu.