Dobra opcija je promjena razreda, ali ako se radi o nižim razredima OŠ. U višim razredima ionako, i prilikom promjene razreda, garnitura predmetnih profesora ostaje ista tako da se time ništa ne dobiva. Meni je užasno žao što nam je svima trebalo jako puno (previše) vremena da se saberemo i kad smo konačno uvidjeli koliko je problem eskalirao već je bio kraj sedmog razreda. Onda smo si mislili....izdržat ćemo svi skupa još godnu dana, ali nije bilo lako. Činjenica je da mi je dijete procvalo u srednoj i da zaista sretna odlazi u školu i iz nje se vraća.
Darovitost u našoj školi nije bila dobrodošla. I onda se pitam čemu testiranja unutar škole... Što smo svi dobili time što je i tamo okarakterizirana kao darovita (kao-prije to nismo znali, a radi se o djetetu koje je s 5 godina pisalo gramatički savršeno upravni govor i čitalo lektiru za 3. razred)? Jesu li ta testiranja samo pro forme ili da bi školski psiholog imao što za raditi? I na kraju je rješenje "problema" u tome da se dijete na silu uklopi u prosjek??