Citiraj cipelica prvotno napisa Vidi poruku
uopće ne mislim da je idilično imati darovito dijete, baš naprotiv...
i zapravo se slažem da je sustav jako loš.
samo što ja ne mislim da je dobrobit djeteta da sudjeluje na natjecanju koje se zove prvenstvo hrvatske u dobi 1-4 razreda. ma, nemam ništa ni protiv natjecanja . neće im biti ništa ni od poraza ni od pobjede, prvog ili devedestprvog mesta. ako izgubi dijete je tužno, ako pobjedi onda je sretno. to su njegove vlastite emocije i treba se naučiti nositi s njima. problem je što emocije odraslih na takvim natjecanjima često prevladaju, pa dijete potisne svoje vlastite.
prebacit cu na sport da bude razumljivije što želim reći . sudac dosudi nešto' krivo' a tata verbalno napadne na suca. bez obzira što je bilo, taj napad je najgori mogući scenarij za tako malo dijete , puno gori od loše sudačke odluke.
to ne znači da s djecom ne treba raditi. naprotiv, baš tada treba raditi! netko je lijepo napisao da se mozak ne može staviti na čekanje. moja kćer ide u drugi razred. matematika: tisuću puta isti zadaci. ona je do sada u školi vježbala samo otpornost na dosadu!
Eh, nažalost, sustav nije loš samo za darovitu djecu. Sustav je loš. I tu je točka. Za svu djecu - bila ona iznadprosječna u bilo čemu, prosječna ili ispodprosječna...

Sustav je bio dobar u doba Marije Terezije, kad je kreiran, bio je dobar još možda neko vrijeme, ali danas definitivno ne drži vodu.

S druge strane, kad gledam sve oko sebe kako nazaduje (gospodarstvo, pa onda vuče za sobom zdravstvo, školstvo svih razina itd.) bojim se da će u budućnosti biti samo još gori.

Inače, što se tiče individualnog rada s djetetom/djecom - pa to je uvijek nekako bilo u domeni roditelja. Dijete ti ima smisla za glazbu - upišeš ga u glazbenu školu, ako ima smisla za strane jezike - upišeš ga u školu ili tečaj stranih jezika. Ima smisla za matematiku - potražiš Bistriće ili šahovski klub ili u svom vlastitom aranžmanu nešto središ za dijete ako imaš mogućnosti. No, ako ćemo iskreno, u školi se tu i tamo nađe i svijetlih primjera - profesora koji zaista vole svoj posao i koji iz te djece izvlače najbolje, ali oni su otprilike isto toliko česti kao i istinski darovita djeca - treba ih svijećom tražiti. Nažalost, sustav ne da takve ne motivira, nego ih doslovce guši na svakom koraku, kao i djecu.