Joooj, suosjećam.... Imam jednog takvog - mog mlađeg je baka godinama zvala "Mrgud" po onom Štrumfu koji je uvijek loše volje. On je totalni večernji tip - navečer nikako u krevet, a ujutro drame...
S godinama postane bolje. A kod nas su godinama palili trikovi: primijetili smo da nema nikakvih problema kad ga ujutro očekuje nešto što voli ili što ga veseli (recimo izlet - nema problema za ustajanje)... Nažalost, običnim danima nema baš puno načina da ga se ujutro pokrene. Ono što pali kod nas je OMILJENI doručak - nije mi bilo teško peći palačinke ili kuhati rižu na mlijeku... Pali i pršut narezan na tanke trakice, domaći kolači (danas je pita od jabuka) i slično. Nije veliki pomak, ali malo pomalo ipak je bolje. Spasila sam se kad si je počeo sam pripremati doručak i to ne bilo kakav (prženi tanki špek na primjer) jer mu nije teško ustati na vrijeme da si to napravi, čak i po cijenu da zasmrdi cijelu kuću.
Ne kažem da i vi tako trebate, ali nađi nešto što voli i što je motivira da se pokrene... pa ako je to štajaznam gledanje crtića 15 minuta između doručka i izlaska iz kuće - onda tako.
Eh, da - godinama je kod nas palila jutarnja masaža i češkanje jer sam sa starijim radila vježbe istezanja i štošta, a ovom Mrgudu to nije trebalo, ali da se ne osjeća zakinutim - masirala sam i njega. Pomagalo je. Lakše se budio uz to. Čak i danas ponekad to napravim, izmasiram im leđa i prilično često dan počne sasvim ok. Za to mi treba 2-3 minute, ne duže. Stariji je jutarnji tip i lako ustaje, ali to voli, a kod mlađega nije smiješak od uha do uha, ali nema ni hude face.





Odgovori s citatom
