Citiraj palčica prvotno napisa Vidi poruku
I onda ako ovaj taj dan hoće igrati nogomet, a ovaj to ne voli, tužan je i potresen kao sa sprovoda. Može dobiti glavnu ulogu u tragediji. Drugo dijete. Inače je vedro dijete. Ti emocionalni ispadi se samo očituju u odnosima s prijateljima. Sada ga pripremam da će tako možda biti i u školi. I da neće moći dramiti. Bit će valjda neki koji će radije igrati šah ili pričati o rasjedima.
On tek ulazi u dob kad počinje samostalno graditi odnose s vršnjacima, tako da možeš očekivati da ćete doživjeti još svakakve faze.
A i za nogomet, nikad ne reci nikad I moj sin je u predškolskoj dobi bio fasciniran svemirom, planetima, glazbom, dinosaurima, životinjama, puna soba enciklopedija, a sport - nula bodova. Sve se preokrenulo naglavačke s polaskom u školu - nogomet je postao fascinacija br. 1, a enciklopedijski sadržaji su pali u drugi plan. Mislim da sam baš na ovoj temi (na prvim stranicama) pročitala da im u toj dobi postaje važnija socijalizacija i odnosi s vršnjacima, i da intelektualne aktivnosti znaju na neko vrijeme zapasti u drugi plan, i to nije ništa čudno.
Kod nas je konkretno bilo tako da je igranje nogometa u školi označavalo pripadnost razredu. Samo jedan dečko iz razreda nije igrao nogomet, i taj je potpuno ispao iz ekipe (ok, bilo je tu i nekih drugih popratnih okolnosti). Tako da sam to, što je moj sin odjednom okrenuo ploču i postao pasionirani nogometaš, doživjela i kao znak napredovanja na socijalnom području, pa je to zapravo bio plus za njega (to što meni više nije bilo fascinantno što umjesto enciklopedije lista album sa sličicama nogometaša druga je priča ).
Ipak, nemoguće je pobjeći od svog karaktera, a i djeca se kroz osnovnu školu jako mijenjaju, i fizički i psihički, tako da ovaj moj sad, na kraju OŠ, jedva čeka da se makne od tog razreda i te ekipe dečki (koji su mu u nižim razredima bili super). Nogomet u kvartu već više od dvije godine sustavno izbjegava, ali ga zato igra s društvom na drugom kraju grada, gdje si je stjecajem okolnosti našao ekipu koja mu mentalitetom puno bolje odgovara, iščekuje srednju školu i novo društvo (u pubertetu je to pogotovo važno).
Tako da računaj na svašta tijekom osnovne škole, a pogotovo u 1. razredu. Taj 1. razred najmanje je važan zbog učenja, a puno više zbog nekih drugih stvari...