 |
|||
Zasto je nogomet tak važan,moji ga igraju ali na cesti,rupi ispred kuće,ili u parku,na školskom. Mogu s nogometom a i bez njega takaj. Palčice radije ako imaš mogućnost napiši s kim bi da ide u razred,uvijek će se naći netko ko voli i netko ko ne voli nogac,a osnovna igra koja se igra u školi je tak i tak graničar. Kod nas u školi ima šah grupa,ima par njih briljantnih,ali teško možeš očekivati da od nekog koji ne zna pomake da će briljirati odmah,ali se sve s vježbom može napraviti.
Pa piše ti gore - to je stvar pripadanja grupi u toj dobi (niži razredi osnovne) jer to je dob kad su podložni utjecaju vršnjaka. Neki to prerastu, neki ne, a neki degradiraju u sasvim dobru rekreaciju. Mog starijeg nikad, ali baš nikad nije zanimalo. Mlađi se tu i tamo opušta s dečkima uz hakl, ali ne bi taj pogledao nogometnu utakmicu, nema šanse. Tako da - kao i sve drugo, nekoga se dojmi, nekoga nikada.jelena.O prvotno napisa
Ja apsolutno nemam pojma je li moje dijete (4 god) darovito, mislim da je premali. Pisati slova i brojeve je naučio jako rano uz Čarobnu ploču, volio se igrati s Riječalicom, integrirao je slova u riječi s nekih 3 godine, odnosno iz glave spelovao riječi od 3 slova prije treće godine, a ubrzo neke kraće riječi od cca 5-6 slova. Zbraja i oduzima do 10, a zna i neke specijalne kombinacije većih, tipa 100-1, ili 500+28. Shvaća koncept dijeljenja i množenja. Zna brojati po 2 i po 5 do puno, tipa par stotina, vjerojatno i do 1000.
Zanimaju ga svakakve teme - trenutno proučavamo vrijeme (kiša, snijeg, grmljavina, duga...) uz slikovnicu, malo pomalo, to je za njegov uzrast 4-7 godina. Krvotok je već odradio uz slikovnicu, zna za arterije i vene, i da se krv u plućima opskrbljuje kisikom, i čemu služe krvna tjelešca. Zna na analogni sat (zato je i naučio po 5 brojati). Počeo je uz neku slikovnicu kotirati neke crteže. Zna prepoznati agregatna stanja i kako se voda mijenja, zanima ga kuhanje, alati, razlikuje zidarski čekić od stolarskog, zupčanik od lančanika, i svašta nešta da ne nabrajam sad sve. Ali očito je da zna sve ono što su meni bliske teme pa mu kvalitetnije i odgovorim na postavljena pitanja.
Dakle, on je stalno izložen informacijama i sve upija i sve ga zanima. Problem je što me dosta ljudi kritizira što "radim" s njim. Pokušavala sam ja "raditi" s njim da se samostalno oblači, pa je to trajalo dvije godine, odnosno tek je sad s 4 shvatio većinu kako ide. Hoću reći, da ono što ne ide, niti ide, niti sam dramatično forsirala, samo sam se trudila, sve u nevjerici - je l moguće da stvarno ne zna na koju stranu da majicu okrene. Sve ostalo nekako ide usput. Nisam ga upisala ni na jednu aktivnost u vrtiću, ponudila sam mu, ali ne želi.
Jučer me u šetnji do vrtića ispitivao kako djeca nastaju u trbuhu - ja sam s obzirom na specifičnu situaciju, objašnjavala tehnički - jajne stanice i spermije i kako se ugnijezdi zametak i raste i na kraju se rodi isto i pas i čovjek i medo. Prekidale su nas neke situacije usput, ali se on vraća na temu. To svakako meni nije draga tema i ja bih ju rado promijenila, a opet se trudim da se to ne vidi. Hoću reći, stvarno sluša i pita i zapamti puno, nešto i zaboravi nakon nekog vremena, ali stvarno puno zna.
Je l to objaššnjavanje nešto što se ipak treba izbjegavati? On će zaista do škole znati svašta, i previše, i stvarno će mu biti vjerojatno dosadno. Ali sam se nekako razveselila nekom Peterlininom postu u kojem piše da su njezini nadoknađivali s vanškolskim aktivnostima, čemu se i ja nadam - da se neće trošiti u školi, pa će moći nešto drugo što će već htjeti.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom