Citiraj zutaminuta prvotno napisa Vidi poruku
Ja znam da se svi vole hvastat sa svojom djecom. Ali sad me zanima objektivno ovak....
mala je s tri brojala loptice, baš brojala, a ne napamet govorila brojeve
sad ima pet i pol godina, ja s njom ne vježbam brojeve ni slova. Smatram to nepotrebnim i nadobudnim. Je ćaća to radio, prije.
Ona je upravo pogledala na računalu da je pisalo 20:45 i spojila je brojeve i rekla mi "mama, to je dvadeset i četrdeset i pet". Ja onak paf. Nisam u njenoj dobi znala prepoznavat brojeve onako s napisanog. Jel ona napredna il sam zabrijala?
Rano je, ali ne i prerano. Djeca pobiru znanje iz okruženja i zato ih uvijek treba izlagati tome, onako nevidljivo. Ovo ti je baš takav primjer. Uskoro ćeš otkriti da ne napreduje jednako na svim područjima. Moj mlađi imao je izrazito britak um, ali pročitati napisano - nula bodova do desete godine. On je znao riječi prepoznavati samo kao slike - recimo "Konzum" ili "Chipoteka" - tu nije bilo problema, hehehe...

Stariji (onaj koji je kasno progovorio) izgledao je u predškolskoj dobi poprilično mutav, ali se relativno brzo pokazao njegov izraziti kliker za matematiku. Tako je i danas. Obojica su me odavno prešišali. Imala sam s njima muku u osnovnoj školi s raznim predmetima, ali nikad s matematikom.

Dok su bili u ovoj dobi kao tvoja curica, imali smo nekakve brojeve i slova - magnete za frižider. Čovječe - rano su s tim počeli. Brojke su bile zanimljive, slova puno manje. Osim toga, sposobnosti izrazito ovise o interesima... Kao i u ovom slučaju koji opisuješ - moj stariji ni približno nije govorio kako treba, ali je čitao sve što se odnosilo na računalo i mobitele od najranije dobi. S druge strane, zavezati cipele ili obrisati zadnjicu - to je bila jedna sasvim druga priča. Imao je četiri i pol godine kad je prvi put sam reinstalirao igricu (nekakva je bila s vremenskim ograničenjem - vidio je tatu kako je to napravio, a idući put je sam to izveo... )Kao i ti, mi smo tada pali na tur od iznenađenja. Muž me zvao i tražio sina da ponovi postupak, pa smo gledali. Pita ga tata - kako si to naučio, a mali kaže "vidio sam od tebe"... Tata je narastao za duplo, hehehe... Kasnije se navikneš na to, ali i na velike razlike u sposobnostima u raznim područjima. Oprati suđe = nula bodova, pročitati lektiru = nula bodova, pisati rukom = nula bodova i dan danas, ali zato napisati 2000 riječi o tome kako doraditi neku web stranicu, to ide sasvim dobro već godinama...

Da se vratimo maloj djeci - nemoj puno bježati od računala, samo dobro odaberi softvere za učenje i navikni djecu na vremensko ograničenje. Računalo je dobro i za motoriku i za mozak tako dugo dok nema pretjerivanja. Dobru zabavu! Bit će još takvih iznenađenja...