Darovita djeca-kako se nositi s njihovim posebnim potrebama

[Vrci]

Mene stvarno sve više strah 1.razreda.
Danas su radili jednostavni crtež - pahuljicu snijega ugljenom. Jel radio? Nije, jedini. Zašto? To mu dosadno. Meni srce po malo pukne svaki put kad vidim sve crteže vani izvješene, a njegovog nikad nema.

On je za to vrijeme pisao neke svoje stvari.

Ljuta sam na njega, ljuta i razočarana na tetu što ga nije natjerala da radi. Ono, to se napravi u 2 min, jedna pahuljica (isprintala im kako su trebali precrtati). Valjda radi svaki treći ili četvrti likovni grupni rad. Kad mu kažem da u 1.razredu bude svaki dan crtao onda je ljut na mene.

On piše i čita naveliko, čujem malac iz grupe pita tetu kako se piše slovo D.

Isplakala sam dušu, tako me strah za njega i njegovu budućnost

[sirius]

Mene stvarno sve više strah 1.razreda.
Danas su radili jednostavni crtež - pahuljicu snijega ugljenom. Jel radio? Nije, jedini. Zašto? To mu dosadno. Meni srce po malo pukne svaki put kad vidim sve crteže vani izvješene, a njegovog nikad nema.

On je za to vrijeme pisao neke svoje stvari.

Ljuta sam na njega, ljuta i razočarana na tetu što ga nije natjerala da radi. Ono, to se napravi u 2 min, jedna pahuljica (isprintala im kako su trebali precrtati). Valjda radi svaki treći ili četvrti likovni grupni rad. Kad mu kažem da u 1.razredu bude svaki dan crtao onda je ljut na mene.

On piše i čita naveliko, čujem malac iz grupe pita tetu kako se piše slovo D.

Isplakala sam dušu, tako me strah za njega i njegovu budućnost

Cuvaj zivce za vaznije stvari.

[mitovski]

Mene stvarno sve više strah 1.razreda.
Danas su radili jednostavni crtež - pahuljicu snijega ugljenom. Jel radio? Nije, jedini. Zašto? To mu dosadno. Meni srce po malo pukne svaki put kad vidim sve crteže vani izvješene, a njegovog nikad nema.

On je za to vrijeme pisao neke svoje stvari.

Ljuta sam na njega, ljuta i razočarana na tetu što ga nije natjerala da radi. Ono, to se napravi u 2 min, jedna pahuljica (isprintala im kako su trebali precrtati). Valjda radi svaki treći ili četvrti likovni grupni rad. Kad mu kažem da u 1.razredu bude svaki dan crtao onda je ljut na mene.

On piše i čita naveliko, čujem malac iz grupe pita tetu kako se piše slovo D.

Isplakala sam dušu, tako me strah za njega i njegovu budućnost

Potpuno te razumijem jer sam se u jednom trenutku i ja našla u strahu, misleći kako će ona uopće funkcionirati u školi. Kad su se u vrtiću u predškoli radili zadaci, ona je ustajala svake 2 minute i prala ruke. Bilježnica sa zadacima je kući stigla kao da je upala u vodu, sva raskvašena,a ni selektivni mutizam nije tome pomagao.
Nemam ti posebnih savjeta jer je moje dijete imalo druge probleme, ali te razumijem.
Nama je dosta pomogla nova vrtićka psihologica koja je stigla zadnju godinu vrtića. Ona ju je skužila pa ju je 2-3 puta tjedno uzela k sebi na razgovor. Bila je divna,približila joj se jer je i sama imala slične probleme kao J. kad je bila mala.
Nas je zvala na razgovor i podigla nam vjeru i u nas kao roditelje i nadu da će biti dobro. Nakon prvog razgovora s njom ja sam sjela u auto i oplakala kao kišna godina.
Zahvalila sam joj jer je to bio prvi, a na žalost za sada i jedini put da je netko iz sustava prepoznao i njene loše, ali i njene jake strane. J. je jako puno značilo što joj je ispričala da je imala iste probleme kao dijete.

Vjerujem da će tako i tvoj dječak uz tvoju podršku naći neko svoje mjesto i svoj put.

[pulinka]

Mene stvarno sve više strah 1.razreda.
Danas su radili jednostavni crtež - pahuljicu snijega ugljenom. Jel radio? Nije, jedini. Zašto? To mu dosadno. Meni srce po malo pukne svaki put kad vidim sve crteže vani izvješene, a njegovog nikad nema.

On je za to vrijeme pisao neke svoje stvari.

Ljuta sam na njega, ljuta i razočarana na tetu što ga nije natjerala da radi. Ono, to se napravi u 2 min, jedna pahuljica (isprintala im kako su trebali precrtati). Valjda radi svaki treći ili četvrti likovni grupni rad. Kad mu kažem da u 1.razredu bude svaki dan crtao onda je ljut na mene.

On piše i čita naveliko, čujem malac iz grupe pita tetu kako se piše slovo D.

Isplakala sam dušu, tako me strah za njega i njegovu budućnost

Ne uzbuđuj se. Takva je bila moja starija. Dosadno joj bilo da crta i boji. A kad crta, sve linije krivudave, bojica maksimalno pritisnuta kao da ore po papiru.
Pisala sam i ja na predškolskim temama, šta li će biti sa njom u školi. Jer je teta u vrtiću isto puštala da ne radi. (i to je jedino mudro što je teta uradila, jer je sama teta bila tako dosadna i nemotivišuća da je decu samo nekom pretnjom i ucenom mogla na bilo šta da natera).
I ništa, dobila je super učiteljicu i crtala sve što je zadato, uvek joj crteži visili na izložbama.
Sada crta na stvarno naprednom nivou, nije jedinstveni genije ali odskače od proseka neverovatno mnogo za dete koje u vrtiću nije htelo da crta. Promene se deca s vremenom, i sa drugačijim pristupom.