Citiraj Vrci prvotno napisa Vidi poruku
Mene stvarno sve više strah 1.razreda.
Danas su radili jednostavni crtež - pahuljicu snijega ugljenom. Jel radio? Nije, jedini. Zašto? To mu dosadno. Meni srce po malo pukne svaki put kad vidim sve crteže vani izvješene, a njegovog nikad nema.

On je za to vrijeme pisao neke svoje stvari.

Ljuta sam na njega, ljuta i razočarana na tetu što ga nije natjerala da radi. Ono, to se napravi u 2 min, jedna pahuljica (isprintala im kako su trebali precrtati). Valjda radi svaki treći ili četvrti likovni grupni rad. Kad mu kažem da u 1.razredu bude svaki dan crtao onda je ljut na mene.

On piše i čita naveliko, čujem malac iz grupe pita tetu kako se piše slovo D.

Isplakala sam dušu, tako me strah za njega i njegovu budućnost
Ne uzbuđuj se. Takva je bila moja starija. Dosadno joj bilo da crta i boji. A kad crta, sve linije krivudave, bojica maksimalno pritisnuta kao da ore po papiru.
Pisala sam i ja na predškolskim temama, šta li će biti sa njom u školi. Jer je teta u vrtiću isto puštala da ne radi. (i to je jedino mudro što je teta uradila, jer je sama teta bila tako dosadna i nemotivišuća da je decu samo nekom pretnjom i ucenom mogla na bilo šta da natera).
I ništa, dobila je super učiteljicu i crtala sve što je zadato, uvek joj crteži visili na izložbama.
Sada crta na stvarno naprednom nivou, nije jedinstveni genije ali odskače od proseka neverovatno mnogo za dete koje u vrtiću nije htelo da crta. Promene se deca s vremenom, i sa drugačijim pristupom.