Ode mi post.. Uglavnom, ne znam kako da mu pomognem u ovim osjećajima kroz koje prolazi i kako da mu već jednom uspijem objasniti da poanta života i škole nije da bude naj bolji nego da bude sretan!
 |
|||
|
|
|||
Ode mi post.. Uglavnom, ne znam kako da mu pomognem u ovim osjećajima kroz koje prolazi i kako da mu već jednom uspijem objasniti da poanta života i škole nije da bude naj bolji nego da bude sretan!
S tim se i mi mucimo, opcenito, s obzirom da je perfekcionist. Npr. danas je bio dan na pola koplja jer je rijesio nekakvo testiranje iz matematike - ne test, nego bas neko individualno mjerenje - puno bolje nego prosli put (dakle napredak je ocit) i uz to najbolje u generaciji, ali eto, on "u zivotu nije postigao tako los rezultat jer je bilo ponudjeno jos zadataka, a on je samo stigao 80 jednih i 75 drugih", svaku grupaciju unutar 5 minuta.Apsu prvotno napisa
Tu nam kaze terapeut da je ok pokusavati ispricati mu pricu o nama, kad smo mi imali 8 godina, bili u drugom razredu (trecem) i bas eto dobili ocjenu manju od onog sto smo htjeli, onda smo se osjecali ovako ili onako... mozda bas kao on, ili drugacije pa smo si pomogli ovako ili onako. I pustiti na miru njega i njegove osjecaje.
Jelena, i kod nas se sve skupa nekad dogadja bas kad nema vremena za pustanje. Onda je vise povuci-potegni situacija. Prevelik je da ga zgrabim pod misku i uguram u auto.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom