Darovita djeca-kako se nositi s njihovim posebnim potrebama

[palčica]

Kako stoje vaši malci s maštom?
Vilenjak ima 8,5 i recimo da je ove godine to na vrhuncu - sada već svakodnevno barem sat (večernji najčešće) kada otplovi u neki svoj svijet... Od ratne situacije do nekog SFa.

[Peterlin]

Kako stoje vaši malci s maštom?
Vilenjak ima 8,5 i recimo da je ove godine to na vrhuncu - sada već svakodnevno barem sat (večernji najčešće) kada otplovi u neki svoj svijet... Od ratne situacije do nekog SFa.

Kad pogledaš oko sebe, nije to zapravo čudno... Djeca u uvjetima korone imaju brojna ograničenja, nema puno izlazaka, nema uobičajenih aktivnosti (sport, druženja, razno), pa je svijet mašte normalan i očekivan način da se nose s tim. Nismo ni mi odrasli u drugačijoj situaciji...

S druge strane, potreba za maštanjem jako ovisi o karakteru djeteta. Moj mlađi je takav - od malih nogu smišljao je priče i maštao, za razliku od starijeg sina koji ima obje noge čvrsto na zemlji, koji od knjiga priznaje samo stručnu literaturu i publicistiku... Njegova je kreativnost usmjerena na složene tehničke sustave (rasvjeta pozornice, ozvučenje... sustavi za snimanje, razno). I mlađi se dobro s tim snalazi, ali više razumije kako je netko drugi nešto napravio, dok stariji samostalno smišlja nove stvari i rješenja.

Ako ti se čini da bi vrijedilo sačuvati trag o maštarijama, potakni dijete da zapiše svoje maštarije u obliku kratkih priča, ppt prezentacija (s ilustracijama, vlastitim ili tuđim - svejedno). Danas tehnika omogućuje da se to lako i brzo napravi. Ja i danas imam sačuvane male slikovnice koje je moj mlađi pisao i sastavljao. Od starijeg nemam ništa takvo, ali imam hrpu shema i nacrta napravljenih dječjim rukopisom dok je još išao logopedu na terapiju, dakle iz nižih razreda osnovne škole.

Uživajte u tome zajedno ako vas zabavlja. To je dobar način razvoja svih oblika komunikacije. Meni je to bila prilika za odgovaranje na razna pitanja. Tako djeca uče i šire horizonte.

[Kaae]

Kako stoje vaši malci s maštom?
Vilenjak ima 8,5 i recimo da je ove godine to na vrhuncu - sada već svakodnevno barem sat (večernji najčešće) kada otplovi u neki svoj svijet... Od ratne situacije do nekog SFa.

Moj je izrazito prizemljen, ponekad se bas pitam zbog cega mu je taj neki mastoviti svijet toliko odbojan. Sanja svasta, ali u svakodnevnom zivotu izbjegava cak i dramatic play, kako god da se to zove, jer mu je nelogicno da se netko igra necega sto se moras pretvarati.

A s druge strane, jako kreativno razmislja u prakticnim situacijama i odlicno mu ide umjetnicko izrazavanje. I bez problema pise fikciju.