Radim u školi; i radim između ostalog s darovitim učenicima. Ne bih nikako željela generalizirati, ali naginjem tome da se složim s Bubimirkom. Unatoč čestim stereotipima i predrasudama prema darovitim učenicima njihove emocionalne i socijalizacijske teškoće - u većini slučajeva - nisu nikako tako drastične kako ih opisujete ili anticipirate da će se dogoditi. (no slažem se da uvijek postoje iznimke)
Kod identifikacije darovitih učenika (ili djece općenito) moguće je - ali nije nužno - pojavljivanje 2 negativnih posljedica:

1) označavavanja ili etiketiranja
2) forsiranja

Iz svog iskustva - i na temelju socijalizacije djece koju poznajem - mogu reći da su posljedice i utjecaj eventualnog etiketiranja znatno benignije i kratkoročnije djeluju na dječji psihofizički razvoj od pojave roditeljskog forsiranja.

Inače kod pojave forsiranja najčešće se radi o narušavanju principa primjerenosti koji može poprimiti različite oblike:
1) neprimjerenost tj. neusklađenost s dječjim mogućnostima
2) nefleksibilnost tj, neusklađenost s dječjim interesima ili brzinom napredovanja
3) neusklađenost s dječjom inicijativom