Citiraj pikulica prvotno napisa
Postoje pravilnici, upute o radu s drovitima, a čini se prakse zapravo jako malo, za što ipak ne okrivljujem nastavnike koji vjerujem sa 30 i više djece u razredu imaju pune ruke posla. Zapravo mi se iz mog školskog iskustva čini da se na kraju školski psiholozi, nastavnici, puno puno više bave "problematičnom " djecom, lošim učenicima , a oni drugi će se već sami snaći...
O, da, ispada da je tako u većini škola. Problematična djeca su redovito kod psihologa, s njima se radi, roditelji su pozivani, daju im se upute...a daroviti-s njima je lako: ocjene su im savršene, zainteresirani su za rad i još ako su i bez problema u ponašanju oni su san svakog učitelja. Iako, osobno nikad nisam srela darovito dijete bez problema u ponašanju. M. je brbljava, tj, nastoji jezikom pratiti tok svojih misli pa u konačnici ispada jaaako brbljava . Jedini problem koji je do sad imala u školi je bilo to da se nauči kontrolirati tj. da kao i ostali digne ruku i pričeka da bude prozvana. Što se odnosa prema drugima tiče bez lažne hvale mogu reći da je dijete koje ima jako razvijenu empatiju i prva prihvaća nove učenike, one kojima slabije ide, na neki način "obilježene"....ali samo ako ocijeni da je njihovo ponašanje u skladu s normama koje se moraju poštovati u razredu. Primjer: samoinicijativno se ponudila da pomaže učenici s disleksijom i primila ju je pod svoje jer je malena jako povučena zbog svog problema, ali je prva ustala u obranu razreda od nasilnog dečka koji ih je sve maltretirao (btw, s njim se puno radilo kod psihologa :/ ). Mogu reći da ima razvijene čvrste kriterije za dobro i loše i lako u ljudima prepozna ono dobro-neovisno o intelektualnim karakteristikama. Kad bih morala navesti ono što me kod nje najviše veseli onda bi to vjerojatno bila ta empatija.
Zdenka, budući da ti i TS kod tvog M. radite na sociološkim vještinama vjerujem da si dobro proučila tematiku. Možeš mi reći koje se sve probleme u komunikaciji darovitih s ostatkom svijeta može očekivati? Moja M. je malo starija, ali mislim da bi problemi mogli biti slični pa me zanima što mogu očekivati? Za sad je tako otvorena i tako lako sklapa poznanstva da me ponekad toga malo strah. Nije joj problem započeti razgovor s djecom koja ne govore hrvatski, lako se upoznaje sa stranim osobama i vrlo brzo s njima uspostavlja vrlo topao odnos. Ipak, bojim se problema u komunikaciji s vršnjacima jer razlika u intelektualnom napredovanju između nje i nekih njenih prijatelja postaje sve veća, jednako tako i sfere interesa. Kad tu uzmem u obzir i titulu najbolje koju nosi stvarno se bojim problema. Ostala djeca kod kuće pričaju roditeljima o tome kako joj sve ide od ruke pa se bojim i komentara koje bi roditelji mogli reći pred djecom.
no@, hvala ti, pitat ću psihologa uskoro o testiranju jer M. ide u 3. razred pa je izgleda sad pravo vrijeme za to.