Znam da se radi o odnosu prema radu. U oba slučaja je zajednički nazivnik pojava RELATIVIZIRANJA - bilo sposobnosti, bilo rada.
Valjda to ljudima/djeci dođe kao obrambeni mehanizam jer uspjehe darovitih doživljaju kao napad na vlastito samopoštovanje (btw: samopoštovanje = postignuti uspjeh/očekivanja).

Inače, "oduševljavaju" me reakcije takvih roditelja koje spominješ , a nažalost sve ih je više. Ljudi nažalost misle da je - poželjno i čak neophodno - sve što im je na pameti bez imalo zadrške iskomentirati s djecom.

Što se tiče eventualnih savjeta za Ma., za početak škole teško je davati recepte: Pitanje je kakvu će ekipu naći u razredu. Ako se u razredu ne "pronađe" s nikim po sposobnostima sebi sličnim bilo bi dobro uključiti ga u neku interesnu skupinu van škole. Barem povremena druženja s natprosječnim učenicima ojačat će ga i dati mu osjećaj sigurnosti (imat će priliku naučiti onu staru "Nije važno što ti govore, nego tko ti govori" )
Inače, mislim da se oko takvih stvari ne trebaš brinuti odmah na početku šk. godine (Osim ako učiteljica nije "stara škola"). U 1. polugodištu nema ocjena, ni previše uspoređivanja među djecom.