 |
|||
dali je potrebno uciti doma
moj ivan je prvašic u pocetku smo svaki dan nakon škole još doma vježbali matematiku citali,prolistali koju stranicu unaprijed.obicno je imao i neke zadace pa smo to sve skupa uklopili.u zadnje vrijeme zadace nema,sve naprave na boravku,citanje mu ide više nego dobro,iz matematike same petice,vani je krasno vrijeme.pa se pitam dali da ga pustim na miru ili da inzistiram ipak na nekom ucenju tek toliko da ima neke radne navike :? svaki savjet je dobrodošao
Ako je na boravku napisao zadaću, onda nema smisla da još sjedi i kod kuće za knjigom, naručito prvašić i kao što kažeš sve mu dobro ide. Samo pregledavaj redovito jel zadaća uredno napisana, jel shvatio to što su radili taj dan, kroz igru malo prođi zbrajanje i oduzimanje ili čitanje. Ako je na redovnoj nastavi npr. 5 sati + 2-3 sata boravka to je tako malima uvrh glave. Kad dođe doma nemoj ga opterećivat sa učenjem (ni sad niti kad bude veći) neka se odmori malo (igrom, gledanjem tv, spavanjem)a onda ako što treba neka ponovi, uči... I vrijeme je prekrasno nek uživa vani.
tako sam si i mislila u biti zapitala sam se zbog izjave mame ivanovog naj frenda da mora uciti bar sat vremena bez obzira što u dobro ide da stekne radne navike.
E sad, puno ovisi o učiteljici, ali najviše o samom djetetu. Nama je učiteljica lijepo rekla da ona sa domaćom zadaćom garantira dobar uspjeh, a za vrlo dobar i odličan, treba učiti i kod kuće. I u biti, moramo dodatno učiti. To nije svaki dan, jer se jednostavno ne stigne, ali za vikend obavezno i nešto više kad je škola poslijepodne, nego kad je ujutro. Kud sreće da je samo domaća zadaća nama dovoljna (konačno bismo svi zajedno normalno živjeli), ali nije. Ako se išta pozitivno izrodi od ovolikog truda, onda će to sigurno biti radne navike.
ja se slažem s mamom ivanovog frendaprincezica prvotno napisa
tako sam si i mislila u biti zapitala sam se zbog izjave mame ivanovog naj frenda da mora uciti bar sat vremena bez obzira što u dobro ide da stekne radne navike.
ali u čiti se može i kroz igru
eto ja ga jucer nahvalim i šta se desi,dođem po njega u školu kaže imaju pjesmicu šu šu za naucit napamet,mislim si dobro to ce savladat za desetak minuta kao obicno.kad ono :shock: bio je jako nervozan i razdražljiv, cijelo popodne je plakao i uz sav moj trud jednostalno nije išlo.sve u svemu bila sam jako iznenađena i nemocna jel nisam znala kako mu pomoči,tek sad razumijem kako je roditeljima djece koja imaju problema s ucenjem pa im šaljem jedan veliki
Mozda mu jednostavno nije bio dan za ucit. Mozda je bio umoran, gladan, zedan, mozda mu se nesto desilo u skoli sto ga je povrijedilo i glava mu jednostavno nije bila tu za ucenje su su pjesmice. Mozda ce danas biti drugacije.
Sve je to normalno. Nemoj se živcirati ni žalostiti. Pa ni mi nismo svaki dan na poslu skoncentrirani i sve nam super ide. Kad vidiš da je takav, igraj se s njim, malo nek se odmori, nemoj samo forsirati jer ćeš napraviti kontraefekt. Nadam se da nije dobio pjesmicu od danas do sutra pa ima vremena. A ak se zalomi neka loša ocjena pa bože moj i to je čar školovanja. Ja više volim odlikaše znaju dobiti trojku al znaju gdje su pogrješili i to će ispraviti nego male robote. A što se tiče radnih navika, pa on ih stjeće kroz zadaću. Tako mala djeca ne moraju sat vremena provesti pred knjigom. To je previše za njih. Njihova koncentracija u jednom školskom satu je 10minuta! Pa sad još da i kod kuće sjedi sat vremena za knjigom je malo previše. Ali obavezno pregledati zadaće pitati što je bilo u školi i kroz takav jedan lagani razgovor dijete će nesvjesno ponoviti svoje gradivo.
Ancice ja vjerujem da je tako ,jucer jednostalno, nije bio njegov dan.Ali morala sam se osvrnut na to ,osjecala sam ogromnu nemoc,šta god ja rekla nije pomagalo on je plako i plako,došlo mi je da se rasplacem i sama.Na kraju je plako da ce dobit jedinicu a ako ju nedaj bože dobije,plakanje se nastavlja i danas,pošto se jako loše nosi s porazom.A sve je to i pocelo tako da mu od početka pjesmica nije legla kako treba,a kako ne trpi poraz poceo je plakati.[/quote]
mimazg pjesmica je od jucer za danas i svarno sam sve pokušala otišli smo van na sat vremena da odmori,nije pomoglo.inace pjesmica je prilicno glupa mada je kratka ima puno rijeci koje ne koristi i nije cuo za njih i to je razlod da mu nije sjela.
evo pjesmice šu šu pjesma šu šu šu šu šumori lišce šušti šušti i šapuče sašila jesen sred šuma najmekšu šu šu šu šubaru i šeče šeče stazama šu šu šuškavim i priča priče o kišama šuštavim pljuštavim
Princezice ne znam kaj bi ti rekla. Pjesma je zbilja nepamtiva a naručito od danas do sutra. Probaj na roditeljskom predložiti da se pjesmice koje se moraju naučiti napamet ne daju od danas do sutra.I naučite ga da je normalno pogriješiti, dobiti slabu ocjenu... Vjerujem da to već i radite. Al neka djeca su jednostavno takva. Imam kolegicu na poslu čija je kćer u 1. i 2. razredu non sto bila bolesna, čak je završila i u bolnici jer je bila opterećena da mora biti najbolja. Sad je 4. razred, još uvijek je najbolja al posjećuje psihologa i nema više povraćanja i plakanja da ne bi u školu. Samo se trebaju nabiknuti da je sve to normalno.
mislim da je bitno da mu objasniš da je i jedinica normalna ocjena,ona govori samo to da nije naučio pjesmicu napamet a ne da je glup i da čim nauči pjesmicu da se javi učiteljici za ispravak ocjene,jer svi nekad imamo loše dane a to ne znači da smo loši ljudi, i mi nekad dobijemo topa iz ponašanja ali zato je pravi čovjek onaj koji se zna ispričati i nastaviti dalje...Na kraju je plako da ce dobit jedinicu a ako ju nedaj bože dobije,plakanje se nastavlja i danas,pošto se jako loše nosi s porazom.
[quote]mislim da je bitno da mu objasniš da je i jedinica normalna ocjena,ona govori samo to da nije naučio pjesmicu napamet a ne da je glup i da čim nauči pjesmicu da se javi učiteljici za ispravak ocjene,jer svi nekad imamo loše dane a to ne znači da smo loši ljudi, i mi nekad dobijemo topa iz ponašanja ali zato je pravi čovjek onaj koji se zna ispričati i nastaviti dalje... vjeruj mi sve on to zna i cuo je puno puta, nažalost samopouzdanje mu je vrlo nisko,poraz ne trpi i to je strašna kombinacija.
Pjesmica je koma. O uciteljici ovisi sto ce dati djeci, ali ako nesto daje treba znati zasto daje. Ocjene su uzasno frustrirajuce za djecu i u svakom pogledu su lose. Postoje u Zagrebu skole koje nemaju ocjena i to je prava uzivancija.
A sto se tice domace zadace i radnih navika, to je istina. Ali domaca zadaca moze biti interesantna, pogotovo za prvasa npr. samo da slozi uredno svoje stvari i sve sto ide u torbu i sl. Mi smo imali da djeca napisu koje se sve zivotinje nalaze oko njihove kuce pa su djeca isla van, kopala po zemlji, gledala po drvecu i zapisivala.
Treba im ucenje biti uzitak, a ne frustracija.
Evo to je stajaliste jedne uciteljice!
princezice, ja bih na tvojem mjestu napisala uciteljici poruku za taj dan u kojoj objasnis da taj dan jednostavno niste uspjeli savladati pjesmicu ali da cete nastaviti raditi na tome.
Ali da dobije jedinicu zato sto nije naucio pjesmicu (i jos takvu kompliciranu) s jednog dana na drugi bi bilo vrlo nepedagoski.
Ja se ne slazem s tim da dijete treba uciti da je OK ponekad i dobiti jedinicu kad je tako nezasluzena.
Ancice i ja sam razmišljala da napišem poruku uciteljici,ali pošto se nisam još našla u takvoj situaciji nisam znala kako postupiti.uciteljica ih nije ispitavala jucer ,išli su u kazalište,pa ce danas.Moj Ivan se jucer probudio i sam uzeo knjigu i ucio pjesmicu prije škole.Mucila ga je mogucnost da dobije 1,pjesmicu zna bez i jedne greške.Na kraju ce dobiti 5a ja se pojela od živciranja.Ali bar sam vidjela da mu je stalo do škole i da mu je bitno koju ce ocjenu dobit.Sve u svemu jako sam ponosna na njega
Bravo za Ivana i bravo za Ivanovu mamu
ancice
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom