Baš me razveselio ovaj tekst. Isprintala sam ga da ga imam kod sebe. Tako je iskren i prirodan. Hvala.
Uz ovakvo toplo razmišljanje lakše je plivati uzvodno čak i u našem društvu koje za sve ima granicu :/
Baš me razveselio ovaj tekst. Isprintala sam ga da ga imam kod sebe. Tako je iskren i prirodan. Hvala.
Uz ovakvo toplo razmišljanje lakše je plivati uzvodno čak i u našem društvu koje za sve ima granicu :/
tekst je jednostavno prekrasan, kao mama i njeno dijete.
najvise me se dojmila podrska i razumijevanje njenog partnera:
S., svaka cast!Do vječnosti ću mu biti zahvalna što me nikada nije pitao do kada mislim dojiti naše dijete, što nikada nije rekao da bi trebali prestati, što se nikada nije obazirao na komentare okoline nego bi spremno odgovarao, što bi se, u trenucima kad je dijete pet dana imalo temperaturu 40 i samo sisalo, nagnuo nad mene, dao mi pusu i rekao "Hvala ti, ljubavi, što ga dojiš!".
Potpisujem momze.momze prvotno napisa
Prekrasan tekst!!
I mene je tekst dirnuo, kao i uostalom sve koji su ga čitali...
Baš si to dobro opisala. To nije nešto što planiraš, samo je potrebno ne obeshrabriti se (i njega!) i ne zacrtavati si granice. Dan za danom, pa dokle vam paše.
Hvala vam cure
Dok sam pisala tekst nisam znala jel smo jos uvijek "sisavci" ili nismo No otkad sam napisala tekst do sada se poprilicno iskristaliziralo da smo definitivno na kraju. Da je zavrsio jedan divan period naseg zivota koji cu zauvijek cuvati u srcu.
I bez obzira koliko sam spremna na kraj, jer je ovo stvarno islo njegovim laganim tempom, cudna mi je pomisao da ga vise nikad (vjerojatno) necu dojiti. Da je to sad to ...... A s druge strane veliki ponos sto smo zajednicki dosli do cilja, sto ga vidim kako postaje veliki decko, i sto je on sam "rekao" kad je "dosta"
anchi, prica ti je stvarno prekrasna i nekako mi je "drago" cuti, da si i ti prije toga imala drugo misljenje - nadam se da cu i ja imati snage i hrabrosti prekoraciti neke drustvene granice!
Anchie, ovo je divno, sva sam pekmez kako si prekrasno opisala vaše divno dojenje
predivan je tekst.
uzivala sam citajuci ga.
hvala sto si ga napisala
Predivno
I tako 365 dana bude dijete i sisa, i onda dođe i 366 dan, a vama je dijete isto kao i dan prije, istu želju pokazuje za sisanjem, i isto oduševljenje, i vi mu date da sisa.Gledam ga kako raste, kako se mijenja i kako se njegove potrebe za dojenjem smanjuju. U nekim fazama intenzivnog napredovanja, on bi intenzivnije tražio svoje utočište, svoju sigurnost, i češće sisao. Onda bi se opet "odgurnuo" u istraživanje svijeta, i s vremenom sve manje i rjeđe tražio tu "sigurnost" koju bi dobivao kroz dojenje.Suze mi oči od ganuća ...Sada svaki put kad sisa, a to se događa relativno rijetko (danima ne traži sisati), ja razmišljam o tome kako moram zapamtiti taj trenutak jer bi se vrlo lako moglo dogoditi da je to zadnji put. Četiri godine dojim, a ja razmišljam o tome da baš moram zapamtiti taj zadnji put.
ahhh kako divno, ja sam morala nasilno prestati dojiti sa malo više od godine jer me je moja curka tako grizla i to su bila UŽASNE rane a bol za ne pričat. na odvikavanju tako sam plakala čak i više od nje jer sam imala filing da prestaje nešto posebno, a dojenje to zaista i je. uskoro će novi sisavac na svijet pa se nadam da će biti nježniji od seka da nam potraje
Prekrasna priča! Hvala ti što si je podijelila s nama!
anchie
nego, kako je naucio voziti biciklo?
ovo drugo znamo
i driljiva i poučna priča.
i za iskrenost u 1. odlomku!
a, sličiceeee, mmm, jako lijepe!
Ovo je tako istinito!Sada svaki put kad sisa, a to se događa relativno rijetko (danima ne traži sisati), ja razmišljam o tome kako moram zapamtiti taj trenutak jer bi se vrlo lako moglo dogoditi da je to zadnji put. Četiri godine dojim, a ja razmišljam o tome da baš moram zapamtiti taj zadnji put.
Ja tocno znam gdje smo bili i kako je izgledalo taj nas zadnji put i bas mi je drago zbog toga.
tako jednostavno, a toliko dirljivo
Prekrasna priča. Dirnula me i tako me podsjetila na moje iskustvo s Toni premda je dojila dvostruko manje.
Ma nista posebno. Par mjeseci nakon 2 god je poceo voziti bicikl s pomocnim kotacima. I onda je prosle godine kad je bio 3 god i par mjeseci trazio da mu skinemo pomocne kotace i odvez'o se covjek na dva tocka. A ja i MM ostali :? jer smo se pripremili na potrcavanje za njim. Najsmjesnije je bilo kad je ljetos pao dok je vozio, pitala ga ja sto je radio, kaze on "pa probao sam dici na zadnji " :mama smajli cupa kosu s glave:zrinka prvotno napisa
Urednice pokusavaju staviti u pricu fotku njega na na biciklu. Bilo bi simpa da uspiju jel fotka krasno ide uz pricu.
... dok vozi bic.ms. ivy prvotno napisa
Ali ja mislim da anchie nema kacigu i štitnike, pa nisu probali .
Ma ima Anchie kacigu, al kako bi izveli da sisa dok vozi bic? (i da jos to netko slika )
Ja se prijavljujem za slikanje, ti se pobrini za ostalo .
Ma, zaboravi vratolomije. Mi smo i ovako ponosni zbog tvog dojenja .
Evo ga, urednica je uspjela , na tekstu i portalu je slikica velikog sisavca kako juri bicom
predivno
prekrasna prica
Sada svaki put kad sisa, a to se događa relativno rijetko (danima ne traži sisati), ja razmišljam o tome kako moram zapamtiti taj trenutak jer bi se vrlo lako moglo dogoditi da je to zadnji put.
na ovo sam zasuzila