Kod mene je za sada specifična situacija jer Stela slabo jede zbog operacije.
Ali... kad je bilo frke oko jela, moja taktika je bila slijedeća: ponudim normalan obrok koji su inače jeli - nećeš? - onda briši od stola, igraj se, crtaj, obrok je gotov, jest ćeš kad ogladniš. Znali su me zezati pa još pola sata tražiti "Am, am" a ja luda ponudim po sto puta ali ipak neće, zezaju me. Onda ih pustim da ogladne kojih dva sata pa opet ponudim ali ono isto od prošlog obroka. Gle, ovaj put jedu (naravno jer su konkretno ogladnili)! Tako su naučili pokazivati i glad i ne-glad, sad već i riječima.

Poanta? Djeca neće samovoljno umrijeti od gladi. Ako im pokažete da ste spremni dati bilo što za jelo samo da jedu, nastradali ste i vi i djeca jer se iz takvog vrzinog kola teško izvući. Samo budite dosljedni svojoj viziji o tome što će vaša djeca jesti, ne popuštajte grickalicama i jelima koja brzo zasićuju, tj. ne dozvolite da takva jela postanu obrok vašoj djeci. Imajte živaca. Smoki koji dobiju u vrtiću ili na rođendanu neće im naškoditi ako vi doma držite do zdrave prehrane. Nemojte kupovati grickalice i slatkiše i držati ih u ormaru za ne-daj-Bože jer ste onda u napasti da im to i date svaki put kad je kriza. Nemam ništa protiv slatkoga i grickalica ali mislim da bi trebali biti povremeni užitak a ne obrok ili nagrada.

Ponavljam, neće djeca svjesno umrijeti od gladi, tražit će vas jelo kad ogladne. Mi odrasli samo moramo biti dovoljno jaki i strpljivi.