Jako sam zabrinuta za ponašanje svog dvogodišnjaka koji je živahan, temperamentan, umiljat, drag, društven............ali ima tu manu, meni neobjašnjivu, potrebu za štipanjem.

Sve je počelo kada je napunio 8. mjeseci. Tada je počeo sa blagim štipkanjem dok doji. Nije mi se to sviđalo tako da sam se trudila da mu zaposlim ruke nečim drugim dok bi dojio..... da mu pokažem kako se siki može i maziti itd. I sve je to palilo povremeno ali bi se on za koji minut opet vratio na staro.

I tako dani su prolazili on je rastao i bio uporan u svom neodustajanju od štipanja, a ja sam bila uporna u odvikavanju od tog.On je rastao,dojio i štipkao se. A onda je počelo sa jačim štipanjem koje je primjenjivao kada mu je drago ili mu nešto fali.

Naravno da sam od samog početka bila šokirana sa tim ali sam se trudila da to štipanje preobratim na nešto drugo, npr.ako štipa od dragosti
da mu objasnim i pokažem da to može ispoljiti i na drugi način,
ili ako se štipa jer hoće da se igramo ili je žedan.... da mi da odgovarajući znak za to itd.

Sada kada je već veliki dječak ima 2.god. i 5.mjeseci i dalje neodustaje od štipanja.

Razne metode sam primjenjivala ali niti jedna nije upalila.

Naravno da štipa sve bez obzira ko je :?

Ako neko ima ideju kako da kanališem ovakvo ponašanje neka odgovori.

hvala