Kako poticati djetetovo samopouzdanje?
Kako vi to radite?
Nasa ribica se u nekim situacija vrlo dobro postavlja ali ima i situacija di se povlaci ,na svoju stetu nazalost!
Kako ju nauciti da se zna izboriti za sebe?Potisnuti sram ?
 |
|||
|
|
|||
samopouzdanje
Kako poticati djetetovo samopouzdanje?
Kako vi to radite?
Nasa ribica se u nekim situacija vrlo dobro postavlja ali ima i situacija di se povlaci ,na svoju stetu nazalost!
Kako ju nauciti da se zna izboriti za sebe?Potisnuti sram ?
pohvalama, ne prigovaranjem, ne kritiziranjem kada nešto napravi krivo, ne kritiziranjem kada se udari a prije si joj rekla nemoj (samo je poljubimo, sljedeći puta sama kaže da neće jer se udarila), ne zabranjivanjem da se zablati, da se zamaže, naći priliku i obuću da može i po vodi i kiši gacati, puštamo ih da trče dok ne popadaju, naći adekvatno mjesto gdje nema na vidiku auta, puštamo da diraju i igraju se životinjama koje su nama poznate ... naši imaju previše samopouzdanja
Uglavnom: sad su u vrtiću radili popis stvari koje ne smiju, svi su imali cijeli spisak, osim naše - ona je samo rekla da ne smije tući bracu i jesti bombone prije jela.
Samopouzdanje gradimo razumijevanjem, strpljivošću i iskazivanjem ljubavi na nadirektniji i najotvoreniji način- pusama i čarobnim riječima "volim te", sto i više puta na dan...
Otkad smo saznali da čekamo drugu bebu, od prvog trena smo činili sve da se starije dijete ne osjeća ugroženo ili, nedajbože, manje vrijedno od bebe. Uvijek nam je na prvom mjestu jednakost između njih i poticanje na međusobno uvažavanje i razumijevanje.
Na Megici se vidi da pršti od samopouzdanja, jer je prihvaćena, voljena i njezina osobnost nije ni na koji način ugoržena.
Linda je malo povučeniji tip, ali i ona već sad ima jako dobro razvijenu svijest o sebi i svojim željama, pa mislim da niti kod nje samopouzdanja ne manjka.
Mislim da u ovome ulogu igra i neka urođena crta. Npr. Megica je k'o malo ciganče, totalno besramno dijete, uvijek prva u redu, ali ne silom, nego na neki svoj poseban način... a Lindica e već drugi tip- ona se neće toliko truditi, nego je više tip male tužibabe koja očekuje pomoć sa strane.babaroga prvotno napisa
Ma, ne brini, samo ti voli i pokaži to svojoj ribici u svakoj prilici i bit će sve OK. Neka djeca su jednostavno takvi tipovi da se povlače. I ja sam takva, pa mi je zati drago da je bar Megica drukčija, a za Lindu ćemo još vidjeti.
i mene ovo muci. Vidim da su u odnosu sa drugom, ne rijetko mnogo mladjom, djecom jako popustljivi te da se ne znaju (iz)boriti za svoje interese.
Primjer od jucer iz parka.
Na toboganu su moj R. i djevocica od neke 2 2,5 god. Oboje zele da se spustaju. No djevocica R.-u ne dozvoljava da se popne i tjera ga od tobogana.
Kada sam ga upitala zasto stoji sa strane on mi je odgovorio da mu djevojcica ne dozvoljava da koristi NJEN tobogan.
Kako sam trebala postupiti, kako da izbjegnemo ovakvae situacije?
Ja bih se obratila djevojčici i lijepo je zamolila da pusti i drugu djecu na tobogan. Nema tu puno filozofije.
hm, ako je dijete staro 2 god. onda bih to učnila, ako je staro 4 god. onda bih to učinila samo ako sam prethodno vidjela da je moje dijete jasno pitalo da se igra, a djevojčica ga je otjerala.
Da, TinnaZ, slažem se. Hvala na dopuni.
vise se ne sjecam di sam sve procitala pricu o tome da samopouzdanje ima jako veze sa time koliko je tata aktivan roditelj
attachment parenting tvrdi da ako se klinci dobro povezu u startu imaju puno samopouzdanja jer su ih roditelji svojim reakcijama naucili da su im vrli bitni i odatle klinci po njima imaju zdrav start
sto ubija samopouzdanje, cry out kao prvo
evo i zasto
ako se beba ostavi da cry out i roditelji ne reagiraju jer briju da ce ih time razmaziti i pokvariti beba zapravo na svoju komunikaciju (plakanje, jer u toj dobi ni ne zna komunicirati drugacije nego kroz plac) ne dobijaju reakciju i zatvaraju se jer ih niko ne slusa i nikome nisu vazni
drugi dio price o unistavanju samopouzdanja je kroz hranjenje na raspored, kad beba place jer je gladna, i roditelji koji ne reagiraju kad beba trazi jesti potkopavaju samopouzdanje tiem sto bebi nekad daju jesti kad place a nekad ne (kad se to ne poklapa sa njihovom vizijom kad bi beba trebala jesi) i to zbunjuje bebu i unistava joj samopouzdanje jer nekad odgovore na njenu glad a nekad ne
mislim da non stop korigiranje djeteta (nemoj ovo, nemoj ono, pazi da se ne zaprljas, pazi da nesto ne razbijes, kako si to napravio i slicno) isto gasi klince i da ih gasi ako negativno reagirate ne gluposti koje naprave ako predhodno nije definirano da to nije pozeljno ponasanje
tako sam i ja ucinila no mene brine to sto moje dijete ne zna da se izbori samo.
cry out nismo primjenjivali nikada(i danas spavamo sve cetvero u istom krevetu kada im je po volji), hranjenje na raspored je kod nas OT jer su rodjeni sa kilo pa je to sve izgledalo malo drugacije.
ovo bi moglo biti mali problem jer ih je cuvala baka do 2.5 godine i vrlo cesto je bilo nemoj ovo, nemoj ono. Mi se trudimo da im damo sto vise slobode, da objasnimo (ne)pozeljno ponasenje, da ih hvalimo za pozitivno...mislim da non stop korigiranje djeteta (nemoj ovo, nemoj ono, pazi da se ne zaprljas, pazi da nesto ne razbijes, kako si to napravio i slicno) isto gasi klince i da ih gasi ako negativno reagirate ne gluposti koje naprave ako predhodno nije definirano da to nije pozeljno ponasanje
kako da ih nacum da se "laktaju"
A zasto da se laktaju? Nauci ih da koriste jezik za izrazavanje svojih zelja. Pa kad hoce na tobogan, da ili da krenu na njega prvom slobodnom prilikom ili, ako se ta prilika ne ukazuje, da zatraze dijete koje se sprema na tobogan a vec je bilo da ih pusti na red. Kad su mali, pomognes vise nego kad su veci, al sa 4 se vec trebaju poceti sami jasno izrazavati u svojim zeljama.
Laktanje u klasicnom smislu rijeci ne bih nikako preporucila. Svima nam je ruzno vidjeti "laktase", zar zaista zelimo da drugi i na nase tako gledaju?
Pa u ovome i trazim vasu pomoc. Nisam ni mislila na ono klasicno, svima nama ruzno laktanje. Mislila sam na prevladavanje stida, na poticanje samopouzdanja, na bolje koristenje "jezika" u svoju korist, na potiskanje srama.
BTW, moji klinci imaju 3 godine.
Ja sam mojima u pocetku stavljala rijeci u usta, odnosno u konkretnim primjerima im rekla sto da kazu.
uh, moram ici. Kasnije cu nastavit...
i ja sam svoju curicu u jednoj konkretnoj situaciji kad ju je tukla druga curica (manja od nje), stavljala riječi u usta, odnosno učila je kako da reagira kad se to ponovi. Trajalo je skoro mjesec dana dok je ona to i primijenila, ali isplatilo se. Od teta nisam očekivala da se miješaju, jer nemoguće je da se umiješaju baš svaki put, i da to primijete svaki put. Na nama je bilo da to riješimo.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom