Evo i mojeg ( Viktorovog iskustva).
Prije nego što ćemo ga upisati u školu, bila sam mišljenja -NE boravak.

Mama mi je radila kao profa u školi, pa je savjetovala da je bolje da ga ne upisujemo na cjelodnevni. Mišljenja je da je dijete je tamo cijeli dan i ako bi imao nekih problema, odnosno ako će mu nešto ići teže, pa ćemo to morati provježbavati-onda će mu cijeli dan otići na učenje i vježbanje....to u principu bude muka jer djeca budu umorna....Nismo znali kako će Viki reagirati na školu i pri upisu sam izrazila zahtjev da ne.
Moja mama-super bakac je rekla kako će preuzeti na sebe dočekivanje i pisanje zatki, jer mi radimo do kasno popodne, pa je najbolje da oni to obave dok je on još svjež poslije škole, a ne navečer.
Upao je u razred koji je boravak( slučajno), ali su mi odmah rekli da na boravku ne mora ostajati, već da može ići odmah doma poslije nastave, odnosno poslije ručka. Tako je i bilo cca 2 mjeseca, a onda je on izrazio želju da bi ostajao i na ručku i na pisanju zadaća i na igranju!!!
I sada (on je sad već drugi razred) imamo samo super pozitivna iskustva.
Zadaću uvijek sve riješi u školi, knjige nosi doma, pa ako bi zatrebalo- možemo još navečer nešto proraditi, ali najčešće samo pregledamo da budemo u toku. Obožava igranje nogaća i razne druge slobodne aktivnosti. Obožava sigurnost koju mu daje pisanje zadaće na boravku, automatski nema straha da će nešto zaboraviti. Ako nešto ne razumije može odmah pitati, a ako mu još uvijek nije jasno ima i nas navečer.
Sam odlazi doma u 15:00, ako do tada sve završi. Ako ne, odlazi čim zgotovi sa zadaćama ili aktivnostima. Škola mu je blizu pa doma ide sam i čeka nas dok ne dođemo oko 17:00.
Viki ima sreću da su mu obje učiteljice super (op, riječ super mi se nekako čini preslaba za opisivanje njegovih učiteljica-stvarno su žene genijalne i jedne od onih o kojima se priča kao o već istrijebljenoj vrsti savjesnih učitelja koji su dobri u svom poslu), razred mu je super i sve ide ok. Imao je krizu kad su ga bili uhvatili neki čudni strahovi od škole, ali čini se da su prošli.
Kroz njegovo školovanje prolazimo zajednički. Vesele me obaveze koje uključuju i mene. Veseli me svako umatanje knjiga, izrezivanje prometnih znakova, traženje riječi za križaljke, šiljenje bojica, traženje na netu slika o H.C. Andersenu, čitanje lektire ( prvi puta pročita sam, pa onda zajedno-priče su još uvijek dovoljno kratke), pomaganje rješavanja " teških " zadataka rječima,provježbavanje engleskog izgovora, sumanuto traženje imena svih 12 apostola... Svaki roditeljski mi je još uvijek pozitivno iskustvo, prilika da naučim nešto novo o njemu.

da li bi svima preporučila boravak? ne znam. nama je ispalo super.