A. je prvaš u produženom boravku i jako je zadovoljan. Izbor nismo imali, ali da je bio baka/dida ili boravak, sigurno bi bio boravak.
Za dijete koje ide u vrtić od 8 do 4, to nije velika promjena. Što mislim da je važno:

- Domaći rad se piše svaki dan, uz kontrolu, i ako treba pomoć, učiteljice. Tko ne stigne u školi, nosi kući. Učiteljica kaže da će to nekima biti potrebno kroz prvi razred i da će u drugom vjerojatno svi biti u stanju dovršiti zadaće tokom boravka. ( Ja osobno ne mislim da se s djecom doma mora pod obavezno raditi za školu - mislim da je cilj dijete osamostaliti i po potrebi mu pomagati dok ne bude mogao sam brinuti o školskim zadacima. Roditelj obrazuje indirektno, kroz svakodnevnu komunikaciju. I naravno, interesira se za školu i sve što se tamo događa.))

- Kako učiteljica ima dosta vremena na raspolaganju, može prema potrebi prilagođavat raspored, duljinu aktivnosti... što je prvašima od velike pomoći.

- Imaju svaki dan 2 sata čiste igre, i još se igraju poslije pisanja domaćeg. Kako je A. brz, njemu preostane puno vremena za igru. Iskreno, mislim da je djeci te dobi igra s vršnjacima najvažnija i da je ne može zamijeniti nikakav odnos roditelj - dijete. To što slobodna ( ne mislim bez nadzora) dječja igra radi za njihov sretni rast, ne mogu nikakve organizirane aktivnosti ni boravak uz roditelje. Kako je danas ulica malo divljija nego kad sam ja bila dijete, ne bih baš da sate provodi ispred zgrade. Zato mi je boravak odličan, i super mi je kako su to već jaka prijateljstva. A. je volio svoj vrtić. ali kaže da je u školi stoput bolje.

- Moj prvaš je neumorivo dijete pa vjerojatno nisam objektivna kad kažem da im boravak nije prenaporan, ali ja sam bila puno mirnije dijete pa se ne sijećam da mi je u toj dobi umor bio neka bitna stavka u životu. Došla bih iz škole (obične) i onda je bila igra, igra, igra...i negdje u danu domaći rad. Tako je i njemu. Ako bih se umorila, sjela bih. To može i on. Može i leći ako baš hoće, jer imaju kutak s pjenastim puzzlama.