 |
|||
Disleksija i disgrafija
Imam jedno pitanje.
Susjedin sin ima problema sa čitanjem i pisanjem u drugom razredu.
Bili su kod logopeda i rečeno im je da ima disleksiju i disgrafiju.
Sada treba redovito odlaziti logopedu na vježbe.
Nažalost kod nas nema logopeda kod kojeg bi mogli otići sa uputnicom, nego samo privatni. Svaki posjet se plaća.
Zna li netko imaju li oni pravo dobiti povrat novca ili neku pomoć za liječenje?
daj vidi ima li odgovora na tvoja pitanja u nasim tekstovima na portalu, evo linkova:
Disleksija: http://www.roda.hr/vijesti.php?ID=10...48db8cdabd9dcb
ili
Prava djece s disleksijom u školama: http://www.roda.hr/vijesti.php?ID=10...48db8cdabd9dcb
Nažalost ovaj topic je davno otvoren, pa su i linkovi zatvoreni - da li tko ima kakvih iskustva što i kako s djecom koja imaju teškoće čitanja i pisanja?
Postoji Hrvatska udruga za disleksiju, imaju i svoj forum pa se sigurno tamo može naći korisnih informacija + pitati kompetentne osobe što dalje: http://www.hud.hr/ambrosia prvotno napisa
Inače, dijete s dijagnozom disleksije-dizgrafije ima pravo na primjeren oblik školovanja. Kakav je to oblik ovisi o konkretnom slučaju. Ako dijagnoza već postoji (+ ako je dijete uključeno u logopedski tretman) najjednostavnije je u školi porazgovarati sa stručnom službom, donijeti postojeće papire i škola će za dijete zatražiti odgovarajući oblik školovanja (individualizirani pristup u nastavi ili prilagođeni program). Rješenje o obliku školovanja donosi Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta. Teško mi je objasniti, a da ne odem previše u širinu.
Ima dobra web stranica udruge Idem, na kojoj je objašnjeno što znače takvi pristupi u nastavi i kako do njih doći, ne samo za djecu s dijagnozom disleksije, nego i za sve ostale smetnje: http://www.idem.hr/
Hvala! Već sam prošla proceduru - od otkrivanja teškoća koje su učitelji ignorirali - defektologica - pregledi i testiranja u SUVAG-u - individualizirani pristup!
Moj problem je natjerati učitelje da se pridržavaju tog individualiziranog pristupa - kako!?
Prvo ljubaznim razgovorom, pa uvjeravanjem, pa dosađivanjem.... pa donošenjem materijala iz Suvaga s jasnim uputama što i kako treba, pa razgovorom sa stručnom službom (super je ako imaju logopeda, svakako ga treba zvati na sastanak) i ravnateljem. Problem je u tome da učitelji često uopće nisu osposobljeni niti znaju prepoznati disleksiju kod djece, a pogotovo ne znaju što treba činiti. Ako učitelj želi surađivati i informirati se, pola problema je riješeno. Ako ne želi, najpametnije je prebaciti dijete učitelju koji je za to osposobljen i koji za to ima smisla. Sretno!
Hvala - već sam i o tome razmišljala - da prebacim dijete čak i u drugu školu
a opet razmišljam kako će to djelovati na njenu psihu? ovdje se već prilagodila,
ima neke prijatelje...
Iz istog razloga mi smo dijete ostavili 4 godine u istom razredu. Nisam sigurna da je to najbolje što smo mogli učiniti za dijete, ali radilo se o najbližoj školi, starijem bratu u istoj i hrpi drugih stvari + strahu od prilagodbe na novu sredinu. To je značilo da doma imam konstantni homeschooling. Moje dijete ima samo neke elemente disleksije (obrće slova, ne može čitati titlove, naučio je tečno čitati tek u trećem razredu i to uz puno hoblanja doma), brzo pamti kad čuje i nema veće poteškoće jer može pisati i pisana slova itd.
Teško je tu biti pametan i reći "e, ovo je najbolje rješenje" jer ne znamo unaprijed kako će se stvari razvijati. Mi smo imali sreće da je naše dijete "preraslo" svoje ne prevelike smetnje (zapravo, prije bih rekla da je naučio živjeti s njima, doma smo razvili razne načine kako se s tim izlazi na kraj). Vidi po djetetu - ako joj je nastava frustrirajuća ili ako vidiš da ne napreduje u skladu sa očekivanjima logopeda (ne samo roditeljia nego i logopeda), mijenjaj razred bez obzira na sve, jer zahtjevi rastu sa školskim godinama.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 11.09.2012. at 13:27
Lijepo je podjeliti iskustva s nekim tko je već tako nešto prošao! I mi smo uveli konstantno učenje kod kuće - čak smo i preko ljeta radili...u prvom razredu se dogodilo da je nakon praznika od 2 tjedna zaboravila sva slova...
Zanima me da li u društvu (njenom) treba objasniti djeci da je u pitanju problem s čitanjem ili to staviti na ignore listu...u početku dok ja nisam shvatila o čemu se radi (teškoće s čitanjem) djeca su je u razredu već počela šikanirati, nitko nije htio sjediti s njom...
Da, djecu svakako treba senzibilizirati da znaju što je na stvari, ali to nikako nije tvoj posao. To je zadatak (i čini mi se velik propust) učiteljice. Ufff...
Samo da dodam - moj sin je jako društven i odlično se snalazi u klapi, nikad nije imao tih problema da nitko ne želi s njim sjediti (dapače, bio je i predruštven i zabavljao druge kad se nije smjelo) ali to je prerastao, bar se nadam. Nisam bila baš potpuno zadovoljna kako mu je bilo u školi, ali nije se dogodilo da ga netko zaobilazi iz bilo kojeg razloga. Ovo bi meni bio veliki minus za učiteljicu i razlog za individualni razgovor s njom, možda čak i potezanje pitanja na roditeljskom sastanku (treba reći drugim roditeljima, ako ne kaže učiteljica kojoj je to posao, možeš se čak upustiti u to...) Teško mi je bilo što savjetovati... A da pitaš logopeda? Meni su i Suvagovi logopedi i psiholozi bili od velike pomoći s oba djeteta.
Puno hvala na svim savjetima - sad tek otkrivam s čime se sve moram boriti - osim samog problema za čije rješavanje treba puno truda...
U Suvagu zamoli logopeda da ti napiše jasne upute za rad s djetetom na papir s pečatom ustanove i potpisom. (To ionako piše na rješenju Ministarstva za individualizaciju, ali ne škodi na to podsjetiti na početku svake školske godine).
Na primjer:
- koristiti velika tiskana slova
- pripremiti materijal unaprijed da dijete ne mora prepisivati s ploče
- od djeteta tražiti da prepiše barem naslov svake lekcije (i napisati na ploču tiskanim slovima)
- ispitivati gradivo usmeno
- za pismeno ispitivanje osigurati prilagođena pitanja (ispisana velikim tiskanim slovima, što kraći tekst) i osigurati dvostruko vrijeme za rješavanje ILI čitati pitanja, a dijete nek piše odgovor tiskanim slovima (ovisi o predmetu, gradivu i slično).
Nek ti logoped koji pozna dijete to lijepo uobliči. To je za učiteljicu. A za stručnu službu možeš tražiti drugi papir - tamo nek ti napišu preporuku da dijete dodatno radi sa školskim logopedom (ako ga nemaju zaposlenog, morali bi na temelju rješenja osigurati logopeda iz mobilnog tima u određenom intervalu).
Inače, to ti je jako teško osigurati u praksi, pogotovo ako u razredu ima više djece s kojekakvim smetnjama ili ako je razred "živahan". Osim toga, uvjerih se sama da učitelji to jednostavno ne znaju, a poneki smatraju i da ne bi trebali znati. Ako ti se učini da je dijete na šteti i da se s njim ne radi kako treba, raspitaj se u školi ima li netko tko bi imao volje i znanja bolje odraditi poučavanje takvog djeteta (malo naokolo, od drugih roditelja i slično). Problem sa seljenjem djeteta je to što ti ne možeš znati hoćeš li neke probleme riješiti ili ne, a mogu se pojaviti novi. To je mačak u vreći. To su naši razlozi zašto smo gunđali 4 godine, ali nismo preselili dijete.
Možda ti je rješenje naći nekoga (učiteljicu ili logopeda) za dodatni rad s djetetom 2x tjedno, ali ta osoba mora svakako poznavati problem i biti spremna zajedno s djetetom i s tobom tražiti načine učenja koji najbolje odgovaraju baš tvom djetetu. Mi smo to doma sami odradili, ali da nije išlo, uzeli bi nekoga da nam pomogne.
E upravo se time i mi bavimo (učimo kod kuće - sve ono što je trebalo naučiti u školi) - i zato na kraju po cijele dane učimo - bude mi skroz žao gledati ju kako škica kroz prozor ekipu koja se igra - a ona mora učiti...
Idemo privatno kod logopeda 2x tjedno i onda joj logopedica pomaže oko takvih stvari iz škole (uglavnom hrvatski)...
Na logopeda preko SUVAG-a nažalost čekali smo preko godinu i pol dana (za to vrijeme je ona već išla privatno) - kada smo napokon dočekali dugoočekivani termin krenuli smo kod logopeda preko SUVAG-a - tamo su se prema njoj odnosili kao da ne zna uopće slova - pa dijete nakon godinu i pol dana treba valjda prvo istestirati da se vidi kakav je napredak...nakon 2 odlaska odustali smo i nastavili privatno...
Sad se borim kako da učitelju dokažem što znači individualizirani pristup...da to ne znači samo pročitat joj zadatak riječima za vrijeme testa (i to tek nakon što sam joj rekla da mora na tome inzistirati)...
Paa, očito ima logopeda i logopeda. Naše iskustvo sa Suvagom je uglavnom pozitivno, iako je bilo i stvari s kojima nisam uvijek bila zadovoljna (upravo ovo što kažeš - dijagnostika mi se nije uvijek sviđala).
Mi smo imali situaciju da nam je starije dijete dugo išlo u Suvag od najranije dobi zbog smetnji sluha, govora i motorike pa smo silom prilika pokupili trikove + znali odabrati logopeda u kojeg smo imali povjerenja, tako da smo naučili dosta trikova. Osim toga, imam prijatelja logopeda u drugoj ustanovi tako da sam imala prilike potražiti drugo mišljenje.
Nema tu zapravo pomoći - djeca sa smetnjama čitanja trebaju više rada i truda, ali to se isplati. Gledam ja sad svog petaša - tko ga ne pozna od prije, ne bi nikad rekao da je dijete imalo bilo kakve smetnje (iako je kod njega dosta stvari i prošlo neprimijećeno jer je jako bistar, a učiteljica ga je smatrala lijenim kad nije pisao - nitko nije na vrijeme primijetio da dijete nije u stanju čitati, nego mi doma i to na titlovima filmova i nadoknadi gradiva iz škole... ) Tek kad smo donijeli papire, uzeli su u obzir da dijete ima smetnje. Osim toga, moj još ide u glazbenu školu i tamo je odličan, iznadprosječan, pa mu je to svojevrsna psihoterapija jer se ima gdje istaknuti.
Kako god bilo, meni se nije dalo istjerivati pravdu u školi (gluhe uši) nego smo sustavno radili s djetetom doma. Prošli smo sve to - drugi se igraju, a moj sin piše zaostalo gradivo s nastave, pa se odmara, pa piše domaću zadaću (ako je nije zaboravio). Prošlo je. Srećom, klinci puno lakše podnose tu vrstu napora nego mi mislimo. Kad jednom shvati "cake", dalje obično ide. Doduše, puno ovisi o vrsti poteškoće i načinu učenja (moj sin je izrazito auditivan tip - što jednom čuje, to zapamti pa je uvijek super prolazio na usmenim provjerama, ali čita bez prisile samo ono što ga zanima pa je dugo čitao samo stripove...)
Snalazili smo se svakako - audio priče za lektiru, prvo posluša - onda čita kad već zna sadržaj... Mi smo isto zaključili da nam je veća korist od nadzora i rada s djetetom nego od terapije. Nema druge nego probati pa vidjeti.
Čini mi se da je kod vas najbitnije osvijestiti učiteljicu i stručnu službu da nastavu prilagode mogućnostima i potrebama djeteta. Dalje je sve lakše. Sretno!
Nisam dugo bila na forumu - pa nisam vidjela Peterlinine utješne riječi - puno hvala...
Neki savjet za hrvatski u 3. razredu....nikako da skapira te imenice...
A u čemu je točno problem?
Da li dijete ne razumije značenje pojma "imenica" ili ne zna riješiti zadatke koji su uobičajeni u trećem razredu? Koliko se sjećam uči se jednina-množina, opće i vlastite imenice i da se vlastite pišu velikim slovom. Ako je problem sam pojam imenice, pojasni djetetu da su to ljudi izmislili da imenuju sve oko sebe, sve što vide i osjećaju, da stvarima daju ime. A onda se to dalje dijeli po rodu, broju... itd. (ovisno o gradivu koje dijete uči, da ne širim priču).
A za gradivo trećeg razreda evo linka na zgodne materijale iz Cvrčkove vježbalice: http://www.cvrcak.hr/hadWEBv1.1/mult...1a35e443a6.pdf
Dobru zabavu!
Ima još toga u zbirci razredne nastave raznih učiteljskih materijala koji mogu pomoći, ali nisam sigurna što točno treba pa vidi prema razredu u koje dijete ide. Evo tu zaviri: http://www.razredna-nastava.net/
Ima toga na internetu hrpe...ali nije dobro pretrpavati dijete materijalom, bitno je dobro odabrati materijal po mjeri djeteta, tako da shvati gradivo. To je koji put zeznut i trnovit posao.
Eh, zaboravih reći... Dijete s disleksijom trebat će pomoć u ovoj fazi - treba nekoga da mu pročita zadatak, pa tek onda ga može riješiti. MOžda je u tome problem. Mom petašiću još uvijek ponekad treba pomoć kod prepisivanja s ploče (po diktatu piše ok, ali kad treba prepisati, ponekad se zablokira i bude teško...).
Inzistiraj na usmenom ispitivanju ili kod pismenih provjera traži dodatno vrijeme za rješavanje testa ili prilagođeni materijal. Kako točno treba izgledati prilagodba teško je reći - to treba odrediti logoped (školski ili onaj kod kojeg idete na terapiju).
Peterlin - puno hvala za sve savjete - sad mi je puno lakše kad znam da se mogu nekome obratiti
što se tiče imenica - uspjeva uglavnom skužiti razliku i više manje dobro označava imenice - osim što pobnekad bi najrađe sve riječi u rečenici proglasila imenicom - ne znam zašto - ko da se izgubi
Eh nisam dovršila - problem joj je biflanje na pamet samih definicija - imenica je....
a da ne kažem da u testu piše pitanje: Imenica je....a da u knjizi konkretnog odgovora - na pitanje imenice (samo imenica) nema - ima za opće i ima za vlastite...ali definicija imenice NEMA
a njen učo želi da ona to odvergla kao definiciju....
na žalost naš učitelj ne vrednuje kod nje različito usmeno i pismeno testiranje - pa sam se zadnji puta poslužila trikom za izbjegavanje pisanog testa - jednostavno sam neki pregled dogovorila za taj dan - pa nije išla u školu - znam da to nije ok - ali šta da radim ? Pola testa (2 pitanja od 4) su bile pisane definicije imenica i slično .....ah poludjet ću od toga da ja moram manipulirati na taj način....
e gledam ovaj link za razrednu nastavu - ODLIČNO!!!
Jel ima štogod takvoga za engleski možda? Srećom s učiteljicom engleskog odlično surađujem - a svejedno za vježbanje
Nemam pojma, moja djeca imaju njemački kao prvi jezik. Za engleski (kao drugi jezik) sam im kupovala dodatne materijale uz udžbenike.
Budući da strani jezik ne drže učitelji razredne nastave nego profesori jezika, to treba tražiti na drugim mjestima. Napiši na tražilicu "engleski treći razred materijali" ili nešto slično, pa vidi što se nudi.
Na brzinu našla ovo, pa vidi da li ti je dobro: http://dijanaana.wordpress.com/koris...-pocetni-nivo/
Ufff, ti MORAŠ razgovarati s čovjekom. Ako imaš papire o disleksiji, gurni mu ih u nos. Ako nemaš, probaj ga nagovoriti da ti pomogne dobiti papire (za to treba opservacija, blabla, da ne tupim - ako te zanima znam ja kak otprilike ide taj postupak ako nemaš dijagnozu disleksije od vanjskog logopeda, ali to ti je dugotrajan i mukotrpan put).Eh nisam dovršila - problem joj je biflanje na pamet samih definicija - imenica je....
a da ne kažem da u testu piše pitanje: Imenica je....a da u knjizi konkretnog odgovora - na pitanje imenice (samo imenica) nema - ima za opće i ima za vlastite...ali definicija imenice NEMA
a njen učo želi da ona to odvergla kao definiciju....
Vidi da li bi i tebi dobro došlo da te netko savjetuje kako raditi s djetetom. Mi smo puno toga riješili sami, jednostavno smo sami nadošli na ideje kako rješavati vizualnu disleksiju - staviti ravnalo na tekst, koristiti signir, podvlačiti tekst i drugo... Fućkaš čuvanje knjiga...
Što se tiče imenica, probaj djetetu objasniti što sve NISU imenice (glagoli, pridjevi) ali djetetu s disleksijom to je jako teško jer tekst vidi drugačije nego mi, obični ljudi. Jednostavno, mozak "preskače" i ne primijeti neke riječi (obično veznike i druge kratke), neka slova/brojeve obrće itd...
Probaj ti doma ovako: čitaj djetetu naglas neki tekst koji može zapamtiti (kratku rečenicu od pet riječi, sa dvije imenice) i pitaj je da ti kaže koje imenice se spominju. Ako zna, onda nije problem razumijevanja gradiva nego upravo vizualna disleksija, kao kod mog sina (koji je sad tak dobro uvježban u petom razredu da može gotovo sve sam, tek tu i tamo mu se omakne da krivo prepiše s ploče).
Probaj prvo tako, na uho, da vidiš hoće li dijete znati. Ako zna bez čitanja, onda super. Nakon toga joj daj ISTI taj kratki tekst napisan, sa označenim (signiranim) imenicama. Nek pročita naglas. Nakon toga (ili nakon pol sata) joj daj isti taj tekst ali bez signiranih imenica, da vidiš hoće li ih prepoznati. Tak se to uvježbava. Nisam uspjela naći brži put. Često sam čak mislila da me dijete zeza jer su mu rezultati imali takva rasipanja da nisam mogla vjerovati. I danas je tako - ako dobije isprintan test iz matematike, dobit će 4 ili 5, ali ako treba prepisati s ploče, dobit će 1 jer nije u stanju prepisati točno ni jedan jedini zadatak. Kako smo to riješili - objasnili profesorici u čemu je štos i sad ga ona podsjeća da si provjerava samostalno (čitanjem naglas ili potiho) jer tako ide.
Što se tiče definicije, isto - čitaj djetetu naglas. Moraš je uvjeriti da sluša na satu. Kad smo mi uspjeli postići taj nivo pažnje kod našeg sina, on se spasio jer gradivo na satu uglavnom usvaja slušanjem. Budući da se vizualna disleksija ne liječi, to je nešto s čim se živi, moraš uvježbati dijete da koristi ono u čemu je dobra. Kod mog sina to je sluh i to super funkcionira.
Ako bude problema i dalje, razmisli o tome da djetetu na bilo koji način osiguraš pomoć (logoped, učitelj s iskustvom za instrukcije doma... već prema potrebi). Sretno!
Hvala, hvala, hvala....
Evo da se i ja uključim u ovu temu jer me jako zanima dali ste imali problema sa precrtavanjem.Moj sin kao da ne može precrtati .Odgodili smo školu baš zbog motorike.Pamti jako dobro i u stanju je doslovce ponoviti neke tekstove iz crtanog.I to često koristi da bi zabavio ljude!
Živim na otoku pa mi je teško doći do pravih stručnjaka.
Dali su vaša djeca imala sličnih problema?
moja cura ima fotografsko pamćenje i prenese sve što vidi na papir bez problema - međutim kad joj se diktira - kreće katastrofa - zato nas je i prva dva mjeseca u prvom razredu "zavaravala" da zna čitati i pisati - ona je ustvari precrtavala....sad nisam sigurna što je kod tvog dečkića u pitanju...nažalost nisam stručnjak - a nisam ni naletila na nekoga (osim Peterlin ovdje na forumu) tko mi je dao prave savjete - idemo logopedu u privatnom aranžmanu - jer institucije ne rade svoj posao
Paaa, i jesu i nisu... Moj stariji je imao katastrofalnu finu motoriku (zbog usporenog razvoja neurološkog sustava) i zbog toga je imao individualizaciju. Nakon nekoliko godina, sve što je ostalo od te njegove smetnje je relativno ružan rukopis.Evo da se i ja uključim u ovu temu jer me jako zanima dali ste imali problema sa precrtavanjem.Moj sin kao da ne može precrtati .Odgodili smo školu baš zbog motorike.Pamti jako dobro i u stanju je doslovce ponoviti neke tekstove iz crtanog.I to često koristi da bi zabavio ljude!
Živim na otoku pa mi je teško doći do pravih stručnjaka.
Dali su vaša djeca imala sličnih problema?
Ako dijete nešto ne može precrtati, za to može biti puno vrlo različitih razloga. Djeca ove dobi često još nemaju ni definiranu dominantnu stranu (ne zna se jesu li ljevaci ili dešnjaci). Možda je to problem - ako pokušava koristiti desnu ruku za crtanje jer vidi tebe ili mu stavljaš olovku u desnu ruku, a ljevak je - mogu se pojaviti problemi. Nek piše i crta onom rukom kojom jede, a ne kojom mama ili tata jedu. Stavi mu olovku iznad papira (a ne s desne strane) pa nek odabere ruku kojom će je dohvatiti.
Evo što možeš još provjeriti - da li dijete vidi kako treba (možda je kratkovidan ili ima neku drugu smetnju, moj stariji ima ambliopiju i nosi naočale od treće godine + odgulili smo hrpu vježbi).
Koordinacija ruka-oko isto može biti problem.
Ne znam što su ti preporučili osim odgode (neku terapiju) ali grafomotoričke vježbe ti može osmisliti logoped. Ako ne možeš do logopeda, možeš puno napraviti sama. Daj djetetu da radi vježbe prstima. Ne mora on znati da vježba. Evo primjera:
- Istresi mu u zdjelu mješavinu suhog graha i kukuruza, pa nek razdvaja.
- Daj mu da niže perlice na nit. Kupi mu puzzle nek slaže (to je dobar način da ustanoviš da li možda ima smetnje vida - ako ne vidi kako treba, imat će problema sa slaganjem puzzla). Puzzle moraju biti najprije sa što manjim brojem dijelova, pa kasnije povećavaš. Možeš ih i sama napraviti - izreži neku sliku iz kalendara (možeš i po pravokutnoj mreži, ne moraju biti onak zafrkane kao kupovne puzzle).
- Uči ga slagati brodić i druge jednostavne stvari od papira
- Daj mu škare pa nek reže.
- Daj djetetu igračke koje traže finu koordinaciju pokreta. Da ne frustriraš dijete precrtavanjem, kupi mu lego kocke - neki mali set S UPUTAMA. Nek proba složiti nešto po slikovnim uputama. Ako ne može (ne sutra, nego nakon što ste vježbali s njim sve ovo gore) vidi da li može ako gleda tebe kako slažeš...
Disleksiju će ti dijagnosticirati tek negdje u trećem razredu - prije je jednostavno prerano. A do trećeg razreda vrlo vjerojatno će dijete samo riješiti sve svoje probleme, dakako uz poticaj (roditelja i po potrebi stručnjaka). Uostalom, ni sva djeca ne prohodaju u istoj dobi - neki ranije, neki malo kasnije, a neki dooosta kasnije. Tako je i s finom motorikom. Sretno!
Posljednje uređivanje od Peterlin : 30.10.2012. at 13:33
Eeee, sad si ti meni tu slučajno napisala jednu bitnu stvar. Disleksija ima više vrsta - moj sin ima vizualnu (taj ne može prepisati od nekoga, nema šanse, jer ima teškoća s NAPISANIM tekstom...u diktatima nema toliko grešaka).moja cura ima fotografsko pamćenje i prenese sve što vidi na papir bez problema - međutim kad joj se diktira - kreće katastrofa - zato nas je i prva dva mjeseca u prvom razredu "zavaravala" da zna čitati i pisati - ona je ustvari precrtavala....sad nisam sigurna što je kod tvog dečkića u pitanju...nažalost nisam stručnjak - a nisam ni naletila na nekoga (osim Peterlin ovdje na forumu) tko mi je dao prave savjete - idemo logopedu u privatnom aranžmanu - jer institucije ne rade svoj posao
Ako tvoje dijete ima teškoća sa slušanjem, možda njoj šteka slušna obrada riječi. Kao što moj sin nije u mogućnosti raščlaniti što piše na ploči, tako možda tvoja djevojčica nije u stanju raščlaniti ono što čuje. Ima to svoje ime - mislim da se zove fonološka analiza.
Da bi se razvila vještina pisanja i čitanja, treba funkcionirati cijeli lanac informacija: čuješ, rastaviš na glasove, glasove pretvoriš u slova, slova zapišeš... pa obrnuto - vidiš krivulju, prepoznaš da je to slovo, u glavi mu pridružiš glas, pa onda više takvih glasova spojiš u slog, pa onda riječ...
Ako bilo koji segment tog lanca ne radi ili radi slabije/sporije od ostalih, događaju se smetnje čitanja ili pisanja. To je zapravo puno češća pojava nego si mi mislimo, pa onda smatramo djecu lijenima i svakakvima, a ne prepoznajemo specifične poteškoće.
Svaka škola bi trebala imati logopeda da radi s takvom djecom + daje roditeljima upute što i kako dalje. Ali to košta... Koga briga što ima nezaposlenih logopeda?
No, da sad ne krenem kritizirati sustav (slažem se s ambrosiom - institucije bi mogle više i bolje, ne razumijem kako netko ne vidi prednosti takvog osposobljavanja djece, pa to je ulaganje za cijeli život...) prepušteni smo sami sebi da radimo s djecom kako najbolje znamo.
ja sretna da sam se dokopala ovog foruma i Peterlin sa savjetima - nemaš pojma koliko mi to znači - evo dosad sam tapkala u mjestu, improvizirala i otkrivala doslovce toplu vodu...a negdje to sve netko zna....
Zaista, netko sve zna...ali to nisam ja. Mislim da je za tebe prava knjiga "Igrom do čitanja" Mire Čudina-Obradović. Tamo unutra ima hrpa savjeta kako dijete može savladati analizu i sintezu.
Ima još njenih knjiga: Čitanje prije škole, Kad kraljevna piše kraljeviću (ova ti bi mogla odgovarati, ako se dobro sjećam tu ima i o teškoćama čitanja)...
Snađi se, druže!
Dodatak - ne kupovati, sve te knjige ja sam uredno posuđivala u KGZ.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 30.10.2012. at 14:03
ja sretna da sam se dokopala ovog foruma i Peterlin sa savjetima - nemaš pojma koliko mi to znači - evo dosad sam tapkala u mjestu, improvizirala i otkrivala doslovce toplu vodu...a negdje to sve netko zna....
Mi imamo Čitajmo zajedno - knjiga i DVD
Mi imamo Čitajmo zajedno - knjiga i DVD
ne kužim zakaj mi se dupliraju postovi....
Hvala Peterlin na opširnom odgovoru!Vjerovatno je ipak veza oka i ruke.Ustanovljena mu je astigmatizam.Ima naočale ali ni s njima ne uspjeva crtati.
Puzle nije volio nikad slagati .Reže loše .Morat ću mu dati svaki dan da reže papiriće.Zadnje vrijeme se igra dosta plastelinom ali ne napravi nešto konkretno.
Pamti dobro i ima bogati riječnik ali crtanje pisanje jako loše!
Najviše me je prestrašilo kad su počeli spominjati posebni program za školu!
Imamo logopeda u vrtiću ali je mlada.Radi s njim jednom tjedno.
Ja s njim svako popodne sjednem pa crtamo radimo radne listiće!
Dali znate neku internet stranicu sa vježbama grafomotorike?
Ne boj se... sve se to može riješiti. Nas je u kući četvoro s astigmatizmom (svi imamo skupe naočale, he he he...) a stariji još ima i ambliopiju (bježanje oka). On je imao katastrofalnu motoriku, baš ovako kako ti opisuješ. Doktorirali smo Suvag, hodali logopedu gooodinama zbog smetnji govora i sluha ali i motorike, s odličnim razultatima. Ipak, njegove se smetnje nisu riješile do škole i ima individualizaciju od prvog dana, sve do danas - u šestom je razredu. Taj nikada nije imao ocjenu manju od 4 osim iz tjelesnog i likovnog, he he he... a u vrtiću nikada nije htio crtati ni mijesiti jer mu nije išlo. Doma smo nadoknađivali... On bi u prvom razredu gadno nadrapao da nije bilo tog individualiziranog pristupa. To je dobra stvar. To je papir s kojim možeš istjerivati da se tvojem djetetu omogući rad na način koji može pratiti. To je papir koji omogućava učitelju da ga ispituje pretežno usmeno i slično. To je papir koji tvoje dijete štiti od epiteta da je lijeno, neuredno i slično. To je jako koristan papir. A ako se pokaže da nepotrebno, nek papir stoji u stolu... Koga briga???
Mom starijem sinu učiteljica je pripremala pisane materijale da ne mora prepisati s ploče (jer on to nije ni mogao ni stizao u prva 2 razreda) ALI imale smo dogovor da on to dobije tek na kraju sata ako ne uspije napisati sve što treba. Dijete se trudilo, davao je sve od sebe da stigne. Ponekad mu je učiteljica u boravku znala nešto prepisati ako ne bi stigao, ali to je bilo rijetko. Nema u prvom razredu puno pisanja.
Nabavi djetetu poseban pribor: trokutaste olovke debele ili odgovarajuću tehničku olovku za djecu s lošom motorikom.
Evo ovo: http://www.stabilo.com/pages-hr/products/easy-colors/ - drvene bojice potraži koje su DEBELE i TROKUTASTOG PRESJEKA (stavila sam Stabilo jer sam njihove našla, ali imaš toga i od drugih proizvođača - Faber Castell Grip serija, pa onda Giotto Pyramid serija, Maped i druge. Najprije nek dijete piše debelom olovkom i bojicom, a onda tek standardnom. Trokutasti oblik dobro sjeda u ruku.
Eh, sad ako ne može postići pritisak, moraš se snaći na drugačiji način. Moj sin nije volio ni bojice ni olovke, ali je obožavao najprije signire, a onda flomastere. Dobri su i obični, ali ako ima zeznutu motoriku, bolje je uložiti malo više i kupiti djetetu nešto ergonomsko. Ne bih htjela da ispadne kako reklamiram ove, to ti je samo primjer: http://www.stabilo.com/pages-hr/products/trio-scribbi/
Za prvi razred obvezno je pisanje grafitnom olovkom. Ako trokutaste grafitne olovke ne budu odgovarale djetetu, kupi mu ovu tehničku (pazi, razlikuju se za ljevake i dešnjake). http://www.stabilo.com/pages-hr/prod...move-easyergo/
Ako budeš imala problema s nalaženjem posebnog pribora, pošalji mi pp s podacima, ja ću ti nešto od toga naći u Zg i poslati (nemoj se ustručavati - nisi prva, vrlo vjerojatno ni zadnja).
Što se logopeda tiče - jednom tjedno je dovoljno ako doma radiš s djetetom. Ako te bude zanimalo, poslat ću ti ja što smo sve mi radili s dečkima (nemam sve dokumentirano, ali imam puno...)
Posljednje uređivanje od Peterlin : 31.10.2012. at 10:43
Eh, ostala sam dužna web stranicu za grafomotoriku.
Moji su voljeli rješavati labirinte, točkalice i razne radne listiće. Bojanke nisu voljeli, ali one su jako korisne za ovakvu djecu, jer treba uvježbati fine pokrete od crte do crte.
Imaš Cvrčkove vježbalice - tu pogledaj: http://www.cvrcak.hr/vjezbenice/inde...eid=1&oznaka=6
Na brzinu sam našla i ovo: http://www.os-lapad-du.skole.hr/kutak_za_ucenike
Iz iskustva znam da treba početi od onoga što dijete voli. Moj stariji je rođeni električar i prva stvar koju je smisleno nacrtao (zelenim signirom) bilo je božićno drvce s lampicama, kabelom i utičnicom. Mislim da je baš njegova logopedica iz razgovora pogodila što on voli, što ga zanima i tak je krenulo. Tema ga mora zanimati. Mlađi sin je bojao i crtao likove iz Star Wars jer je on bio obožavatelj toga.
Ako dijete voli crtiće, probaj to iskoristiti kao motivaciju (iako televiziju treba ograničiti, ona razara pažnju i loše utječe na grubu motoriku, a vjerojatno i finu). Nek ti nacrta lik iz crtića koji želi gledati, a ako ti uspiješ prepoznati koji je, pusti mu crtić za nagradu (samo jedan).
Od literature - knjiga Govor,ritam,pokret Ivane Herljević + Ilone Posokhove, gdje su opisane vježbe prstićima.
Za finu motoriku probaj s djetetom igrati Kolariću Paniću (mene su to učile baka i prabaka, tata kad je stigao): http://www.youtube.com/watch?v=r7qVnJm5Bdo
Od igračaka nabavi neke komponibilne sustave (mi imamo Merklin s početka stoljeća, Mehanotehnikin Elektropionir i nekoliko setova dječjih električnih željeznica). Dobre su i piste s autićima gdje trebaš spajati dijelove. Odlične su lego kocke, ali to sam već napisala. Dobra su razna gradilišta.
Valjda ti je za danas dosta. Dobru zabavu i uživajte! Moji klinci nikad nisu znali zašto se mm i ja tak puno s njima igramo, ali mi smo imali svrhu i razloge. Bilo je i zabavno. Modele aviona rado sastavljaju i danas i unatoč traljavoj motorici moj stariji je među najboljima u razredu iz praktičnih radova (tehnička kultura). Isplatilo se...
Posljednje uređivanje od Peterlin : 31.10.2012. at 11:31
Hvala chokolada na stranicama zlatna djeca!
Hvala Peterlin na savjetima puno mi to znači.Reci mi dali taj papir da dijete ima posebne potrebe utječe na daljnje školovanje?Dali oni mogu upisati dalje što žele ili im je sužen izbor zanimanja.
Kako djeca u razredu gledaju na tvog sina?Malo me brine mala sredina u kojoj živim u gradu je možda lakše!
Kod ispisa svjedodžbe za učenika s individualiziranim načinom rada nema nikakve razlike u odnosu na svjedodžbu bilo kojeg drugog učenika.
Smiju upisati što žele.
Papir koji ima moje dijete nije prilagođeni program nego individualizirani pristup. To znači da dijete mora učiti sve gradivo, ali su METODE prilagođene njegovim mogućnostima. Odavno je kod mog djeteta taj papir samo papir. Trebao mu je možda prve tri godine, a sad... piše on uz napor, ali zapiše sve, nema s tim problema. I doma ga vježbam da popravlja rukopis (možeš misliti, klipan koji nosi tenisice br. 44 mora pisati u pisanku za 2. razred s tri kolone...)
Ako ti za dijete nisu ponudili individualizirani pristup, nego prilagođeni program (kad dijete ne može savladati cjelokupno gradivo, pa mu se piše poseban program primjeren njegovim mogućnostima) to se redovito prati i usklađuje s tim kako dijete napreduje. Dijete može do kraja prvog razreda sustići ostale, učitelj će prilagoditi program rada njegovim mogućnostima, a papir ostaje u ladici za svaki slučaj.
Što god bilo, na papiru piše "Rješenje o PRIMJERENOM obliku školovanja" i ono se kroji po mjeri pojedinog djeteta. Moj stariji imao je to zbog jednog razloga (motorika, neurološki sustav) a mlađi je dobio sličan papir u trećem razredu (vizualna disleksija). Ima poteškoće koje nisu jako izražene, ali postoje, pa zašto da ga smatraju smotanim ako ima objektivan problem?
Što se tiče svjedodžbe - nema u njoj ništa. Podaci se nalaze u e-matici (iako mislim da su i to ukinuli, ali ja mislim da bi bilo dobro da ta evidencija ipak negdje postoji).
Što se tiče izbora zanimanja - pa istina je, to ima veze, ali ne s papirom nego s objektivnim djetetovim sposobnostima. Ako dijete ima bilo kakve smetnje koje potraju (tj. koje dijete ne preraste), usklađuješ mu izbor zanimanja s njegovim mogućnostima. Štajaznam, ako dijetre ima tešku disleksiju, može ga se usmjeriti da bude dobar fizioterapeut. Takva djeca (i moji dečki, oba) moraju ići na profesionalnu orijentaciju krajem osnovne škole da bi im se odabralo zanimanje u skladu s onim što im najbolje ide i u čemu će biti zadovoljni u školi i kasnije u životu. Ja bih preporučila svakom roditelju da to napravi za svoje dijete, ne samo onima koji imaju posebne oblike školovanja.
Inače, ako dijete ima takve papire, to ti omogućava (ako gledaš dugoročno) i da se upiše u odgovarajuću srednju školu po preporuci. To su meni rekli u Suvagu kad sam za mlađeg sina dobila papire, iako mislim da bi on prošao kroz školu i bez papira, ali uz teškoće.
Ne opterećuj se time... Početne smetnje pažnje i motorike danas ima veliki broj djece. Pogotovo dječaci to često imaju, ali i prerastu. Ako dijete ima bilo kakve smetnje, treba mu omogućiti primjeren oblik školovanja, jer sve drugo vodi u probleme prije ili kasnije. Druga djeca o tome nemaju baš nikakvo mišljenje. Uostalom, za taj papir ti ne mora ni znati nitko osim stručne službe, učitelja + školskog liječnika i/ili ustanove gdje ideš na dijagnostiku itd.
U našoj školi klinci su znali postavljati pitanja (ne za moje dečke, imaju papire i druga djeca) zašto taj-i-taj mora prepisati samo naslov??? Odgovor - zato jer je to onoliko koliko može (disgrafija). Zašto taj-i-taj smije povremeno prošetati razredom? Zato jer ne može sjediti na miru (adhd). Dobar učitelj to rješava bez problema i objasni djeci da je SVATKO od njih poseban. Učitelj je ključna figura. AKo je učitelj ok i osposobljen za prepoznavanje onoga što djetetu treba, bit će dobro bez obzira na papire. Sretno!
Peterlin - fakat si vrhunska - sad kad imam neki problem prvo trknem da vidim šta ti misliš - jesi li ti neke struke koja je vezana uz školstvo ili te samo život naučio...Hvala za sve savjete
Upravo to - UČITELJ je ključna osoba - ali žalosno je kad se on ne snalazi - niti u individualiziranom pristupu (službeno odobrenom) niti u komunikaciji s djecom i prerastanju takvih problema
Drage moje forumašice - u školi je važan učitelj - ali kod kuće smo najvažniji MI (naša djeca i roditelji) - da ne prelazimo preko problema ( a ima i takvih roditelja) - BITNO JE DA SE PROBLEM UOČI i da se krene ka rješavanju ili ublažavanju!!!
To zahtjeva gomilu našeg angažmana, možda će nas ponekad i klinci mrziti jer doživljavaju to silno učenje kao mučenje - ali MI ćemo na kraju znati - da smo im pokušali dati maksimum i iz njih izvući maksimum...
U svemu tome ne smijemo se izgubiti - i mene zato silno veseli da sam otkrila ovaj forum - gdje mi stvari koje su mi nejasne - Peterlin najčešće objasni i potakne me i idemo dalje...
Hvala Peterlin!Puno nam pomažeš!
Ah, čuj, život me naučio...
U stvarnom životu bavim se opremom za trafostanice.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom