"individualac" od 2,5 godine?

[tridesetri]

m. je uvijek bila dosta drustveno dijete, voljela je drugu djecu, brzo "uletavala" medju njih i brzo se sprijateljivala cak i sa odraslima.

upravo zbog toga smo je nedavno dali u vrtic, no da li tada ili nesto prije toga, ili zbog dolaska brace ili zbog toga sto smo mi oko poroda bili zaokupljeni drugim stvarima pa je mozda previse vremena provodila s bakom, ali situacija kao da se potpuno preokrenula.

isla je u vrtic mjesec dana, sve je islo dosta dobro. a onda odjednom kad je izgustirala sve igracke, kao da joj se vise nije svidjelo i pocela je dramiti na svaku promjenu. nece van, nece u dvoranu za tjelesni, ne druzi se s drugom djecom.

teta mi je u razgovoru nekoliko puta rekla da je ona bas individualac. pa mi je sad to malo cudno, i pitam se da li se za tako malo dijete uopce moze tako nesto reci. jos mi je teta rekla da se igra iskljucivo sama, a druga teta da je ona naprosto izrazita senzibilka i da je normalno da ce adaptacija zbog toga biti teza. mislim, rekle su one da je sve to kao normalno ali iz razgovora je bilo i jasno da se radi o necemu neuobicajenom. osim toga posto mi je vrtic preko puta cesto prodjem pored njega i kad god pogledam kroz prozor m. se zaista igra sama. kad je pitam doma, ne spominje niti jedno dijete, nije zapamtila ni jedno ime. a kad ujutro dodjemo u vrtic vidim da je simpaticna drugoj djeci, dodju je pozdraviti, nekad je i poljube.

nekako sam zabrinuta...da li je to samo faza? mozda joj ne odgovara grupa? mozda je to pocetak nekog asocijalnog ponasanja (izazvanog tko zna cime?) da li da posjetimo psihologa? imate li slicnih iskustava? mozda ima na forumu netko strucan da procjeni sto je najbolje napraviti?

[sorciere]

ja bih ju pustila na miru. kikica se godinu dana slično igrala, i uglavnom se družila s tetama .

[Gay u obitelji]

nekako sam zabrinuta...da li je to samo faza? mozda joj ne odgovara grupa? mozda je to pocetak nekog asocijalnog ponasanja (izazvanog tko zna cime?) da li da posjetimo psihologa? imate li slicnih iskustava? mozda ima na forumu netko strucan da procjeni sto je najbolje napraviti?

Moja kcerka je vec studentica, ali me ova prica asocirala na slican dogadjaj:

Godinu dana isla je u vrtic od 7:30 - 12 cisto da bi se druzila s drugom djecom, jer iako ju je moja mama cuvala bilo mi je bezveze da cijeli dan provodi sa bakom i susjedama koje su kod nje kavenisale.
U vrticu je imala doista predivne odgajateljice (jednu do 12 a drugu poslije rucka) koje su odista znale sa djecom i djeca su ih obozavala.
Stalno je izrazavala zelju da ostane spavati u vrticu (poslije rucka) i na kraju smo se dogovorile da ce poslije ljeta ici na cjelodnevni boravak.
Kad je dosla jesen, krenula je u vrtic no nakon tjedan dana vise nije htjela ostajati na spavanju. Ja sam bila malo tvrda, mislila sam da je to njen hir i rekla sam joj da sad mora ostajati jer ne moze ici u vrtic po principu "sad hocu sad necu". Htjela je to i sad ce tako biti.
No danima postajalo je sve gore. Ujutro se budila placuci "ja ne bih spavala u vrticu", navecer bi zaspala sa istiom recenicom.
Kad sam vidjela da se sve pretvara u problem, jednog dana sam odlucila ipak odlaziti po nju oko 12 dok ne otkrijem koji je uzrok problema.
Kad sam dosla po nju, vidjela sam da se promjenila popodnevna odgajateljice i umjesto one dobre dosla je jedna koja je bila prilicno nervozna. Umjesto prica koje im je prijasnja citala dok su u kreveticima, ova ih je prisiljavala da mirno leze i vikala kad bi se bilo tko od njih mrdnuo.
Shvatila sam da je to uzrok problema, i unatoc tome sto sam placala cjelodnevni boravak dogovorila sam se sa mamom da ipak odlazi po nju u 12.

Nakon par mjeseci i, kako sam kasnije cula prituzbi vecine roditelja, vratila im se stara odgajateljica i moje kcerka je opet pozeljela ostajati na spavanju.
Nakon toga odgajateljice se nisu mjenjale a mi do kraja vrtica nismo imali slicnih problema.


Na tvom mjestu ne bih olako prihvatila klasifikacije odgajateljica a pogotovu ne bih odlucila da vodim dijete psihologu. Tvoja djevojcica sigurno ima razlog zasto se tako ponasa. Ako se inace kod kuce druzi sa djecom, onda bi trebala ispitati koji je uzrok sto nije tako i u vrticu. Mislim da strpljenje i ljubav mame daleko lakse mogu doprijeti do tih saznanja nego nepoznata psihologinja koje ce dijete samo uplasiti.
Trebas ju navest ida ti prica o vrticu, sto tamo rade, sto joj se svidja a sto ne i sigurna sam da ces otkriti razlog.

[mama courage]

s jedne strane moze uistinu biti to, da se u sklopu vrtica desila neka promjena koja joj neodgovara. no, posto smo imali slican problem, vidim da je kod nas rjesenje toga bio nedostatak kontinuiranosti i neke odredjene rutine. sto zelim reci, cesto putujem u inozemstvo, pa sam ju u posljednjih godinu dana znala cesto voditi sa sobom. pa onda bude sa mnom, s mojima, pa onda opet u zagreb u vrtic. taman dok se adaptira na sve, opet vadi ju iz vrtica, idemo na put. u ovoj godini sam (prilicno uspjesno) to nastojala sprijeciti. idem sama na put, vratim se u roku od 2-3-4 dana, a ona ostaje u zagrebu sa ocem. i vidim da je tako bolje, koliko god mi je tesko sto budem bez nje. al nisam ja bitna u toj prici, nego ona. naravno da me se pozeli, al mm u potpunosti ispunjava svoje pravo al i obavezu da joj bude otac; ne bih si boljeg roditelja za moje dijete mogla pozeljeti.

znaci nakon adaptacije u jaslicama i jednog jako lijepog perioda, dosao je period kad je dramila kad bi ju davali u vrtic. vremenom sve manje. tete su me uvjeravale da se to ona malo prenemaze, a ja nisam bila sigurna povjerovati im ili ne. mada sam vidjela da bi nakon pocetnih "ja ne bi"/"necu" nakon sekunde me zaboravila i zaigrala se. i bas iz tog razloga mi je bilo zao sto je i taj otpor u jednoj milisekundi morala iskazivati svaki put kad ju predajem tetama. no sad ni toga vise nema, i ona se iskreno pocinje druziti i igrati s drugom djecom, meni prepricavati sto im se desavalo i djeca ju vole i cim ju vide svi potrce prema njoj da je zagrle. znaci... polako treba vremena

p.s.
baka ju je prije tri dana odvela u vrtic, a ona njoj veli:"ja ne zelim u vitic" a baka na to, vise za sebe:"a cudilo bi me da je i drugacije." (posto mi je mala sad u fazi vjecnog opozicionara ), na to ce ona baki: "ma ja se samo zezam." pa ti sad budi pametan.

[Zdenka2]

Tridesettri, zašto ne otići dobrom psihologu? Ja se ne bih bojala toga. Psiholog/ica za dijete može biti samo jedan dobar striček/teta koji će s njom malo porazgovoriti, a tebi mogu otkriti neke stvari u startu, a ne da se godinama dovijaš o čemu se radi. Znam mnoge slučajeve u kojima je psiholog pomogao da se u korijenu riješi problem koji bi kasnije mogao jako narasti.

[deedee]

To je i moj problem. Imam nevjerojatno drustveno dijete koje ce prici svakome i zapoceti razgovor, no u vrticu sam je uvijek nalazila kako se igra sama u kutu. Tete bi na to samo olako odgovorile da je ona individualac. Meni je to jako smdilo.
Zatrazila sam sastanak sa jednom od teta i zamolila da je pokusa malo vise ukljuciti u aktivnosti druge djece. Sad mi se cini da je malo bolje, iako mislim i da F nekako nije nasla srodnu dusu u svojoj grupi (od 24 djece imaju 7 cura).
Isto tako F nije dijete koje voli veliku buku i strku, sto je u vrticu konstantno, pa joj valjda i pase malo se povuci sa strane.

[Mony]

Ja cu samo jednu anegdtou ispricati koja je vrlo indikativna.
Moj mali je imao 2.3 godine kad smo bili na jednom rodjendanu na kojemu su sva djeca bila starija od njega - iznad 3 do nekih 5 godina.
Nakon nekih pola sata "dezuranja" u sobi za igranje, prijatelj je sa smjeskom na licu dosao u dnevnu i rekao: Mislim da se ne moramo izmjenjivati s "dezurstvima" jer se nasa djeca igraju sama sa sobom
Mislim da u toj dobi definitivno po ponasanju mozes zakljuciti kakvog je dijete karaktera, ili vidjeti u kojem se smjeru razvija, ali sada ocekivati neku drustvenost, ne znam - pa, osim toga, na onom drugom topicu o vrticima su mnogi vrtice prozvali nuznim zlom.
33, ono sto hocu rec cisto laicki je da ne znam koliko ima mjesta brizi, a koliko je sve tek pokazatelj karaktera tvog djeteta kojeg ti mozes probat usmjeravati na ovu ili onu stranu. Osim toga, tvoja malena je mozda cak samo "pobunjenica protiv sistema" te se nece druziti samo zato sto se to od nje ocekuje, dapace obrnuto
Ja bih mozda rekla teti da ju neobavezno pokusava ukljucivati u druzenje, da ona ne skuzi o cem se radi.

[spooky]

ja bih ju pustila na miru. kikica se godinu dana slično igrala, i uglavnom se družila s tetama .

moja Pia je slična po tom pitanju. Kažu tete da ona ima igre koje samo ona kuži i da se malo igra s ostalim klincima, a onda ostatak vremena igra svoje igre...

umjetnička duša

[jassi]

mislim da klince treba pustiti i ne siliti.moj toncek je drustven jako no ima faza,nekada bi se igrao sa svim klincima,nekada zeli da ga svi pa i tete ostave na miru da se sam igra,nekada zeli samo biti kod tete u krilu a nekada ga ne moze nitko uloviti.mislim da smo svi takvi,ovisno o danu i raspolozenju.ipak su oni jos mali i svaki dan upijeju puno toga novoga i desavaju im se svakakve promjene u zivotu te se nose onako kako znaju...ili su inatljivi i prgavi ili su povuceni i mazni.....sve legne na svoje dok nauce kako se nositi s okolinom.toncek je u prvim jaslicama imao velike probleme i bio je isokirano dijete do boli,a u ovim se preporodio.no nije uvijek sretan i druzeljubiv kao ni ja svaki dan kada krecem na posao pa postujem sve oscilacije ponasanja,za sada nije radio nista sto nije primjereno njegovij dobi od 2,2 god,pa dakle ni povlacenje u sebe ili pretjerana razigranost sve je to uredu

[jassi]

mislim da klince treba pustiti i ne siliti.moj toncek je drustven jako no ima faza,nekada bi se igrao sa svim klincima,nekada zeli da ga svi pa i tete ostave na miru da se sam igra,nekada zeli samo biti kod tete u krilu a nekada ga ne moze nitko uloviti.mislim da smo svi takvi,ovisno o danu i raspolozenju.ipak su oni jos mali i svaki dan upijeju puno toga novoga i desavaju im se svakakve promjene u zivotu te se nose onako kako znaju...ili su inatljivi i prgavi ili su povuceni i mazni.....sve legne na svoje dok nauce kako se nositi s okolinom.toncek je u prvim jaslicama imao velike probleme i bio je isokirano dijete do boli,a u ovim se preporodio.no nije uvijek sretan i druzeljubiv kao ni ja svaki dan kada krecem na posao pa postujem sve oscilacije ponasanja,za sada nije radio nista sto nije primjereno njegovij dobi od 2,2 god,pa dakle ni povlacenje u sebe ili pretjerana razigranost sve je to uredu

[tanja_b]

Slažem se s Mony. I mislim da su u toj dobi svi pomalo "individualci" - neki više, neki manje.
I ja bih za Andreja mogla reći da je individualac od 2,5 godine (na rođendanima si uglavnom nađe neku igračku i zabavlja se sam za sebe, bez obzira na broj djece oko njega, a kod tete čuvalice čini se da uživa kad je sam, bez druge djece). Nemam blage veze kako će se to razvijati s godinama. Ako je suditi po društvenosti mene i MM-a, ne bi me ni čudilo da ostane takav, ali ne bih se ni brinula.

[Zdenka2]

Sva djeca su pomalo individualci, sve negdje do 4. godine. Mi imamo susjedicu koja nam dolazi gotovo svaki dan - dolazila je i u toj dobi, a onda bi se M. i ona igrali svaki za sebe, najčešće svatko u drugoj sobi.

[tridesetri]

Sva djeca su pomalo individualci, sve negdje do 4. godine.

pa ja isto ovako mislim i zato me i cudilo zasto tete u vrticu stalno inzistiraju na tome da je m. individualac. pa nije moguce da su one toliko neinformirane, ipak su odgajateljice pa valjda znaju sto je kojoj dobi primjereno.
inace se moja m. lijepo igra sa djecom koju poznajemo, bas smo za vikend imali i isli u goste i super se igrala. ali to su sve djeca koju ona vec duze vremena poznaje i sestricne.
mislim da se tu vise radi o nekakvoj nesigurnosti u nepoznatoj grupi djece. tu se ona ocito malo teze snalazi. mislim da se zapravo radi o sramezljivosti i nadam se da ce se uspjeti s nekim zbliziti pa da se osjeca sigurnije. ovako se ili drzi teta, ili igra sama - u oba slucaja nije previse sretna.
danas nije plakala kad sam dosla po nju, bila je malo vise medju djecom, ali cim smo usle u stan pocela je pomahnitalo crtati, rezuckati neke papirice i pjevati...ko da si je navinuo. a tocno znam, tako se ponasa kad joj je previse dozivljaja, kao da joj je to neka terapija...