Pozdrav,
imas na forumu puno iskustava o tome, upisi u pretraznik "konvulzije". Mi smo ih u zadnja 2 mjeseca imali dvaput (prije toga nikad) s Lanom. Uzas... Kod mene je prvi puta bila slična situacija kao kod tebe, Lana je bila u polusnu, izmjerila sam joj visoku temperaturu i dala čepić - i onda je počelo... Ja nisam imala klizmu tada, ali sam konvulzije odmah prepoznala i zvala hitnu. Uglavnom, sama sam sebe krivila kako ju nisam isla tusirati kad sam joj dala cepic , zasto ju nisam razgolitila itd.

Neuropedijatrica u bolnici mi je rekla da ako dijete ima konvulzije neka sebe ne krivimo za to, a ako ih ne dobije - neka si također ne pripisujemo zasluge.

U to sam se uvjerila kada ih je dobila drugi puta: dakle, MM i ja smo radili apsolutno SVE sto smo mogli - snizavali temperaturu svim mogucim sredstvima, tusirali, zamatali, odmatali, pokrivali otkrivali, kupali itd. Ali temperatura je jednostavno isla gore preko 40 kao da je se sve to ne tice. Dobila je napad tada u kadi, ali smo odmah dali klizmu i u trenu je prestalo, tako da su mi rekli da se to ne broji kao napad. Ali ja sam tada svejedno izgubila 10 godina života.

Sad smo imali vodene kozice i prica oko vrtoglavo visoke temperature preko 40 se ponovila, opet sam imala de ja vu, opet smo koristili sva moguca sredstva ali nista nije pomagalo, samo je u jednom trenutku ta temperatura ipak stala rasti. Po meni, bili smo na stotinku sekunde od konvulzija, ali ipak je sve stalo i krenulo na bolje. Je li zbog nas ili je njeno tijelo (i duh) tako odlucilo - ne znam.

U svakom slucaju, htjela sam ti reci da se na nasem primjeru vidi da si nemate sto predbacivati.