Ne znam što da ti kažem za doktore i njihove odluke, samo ti želim poslati puno pozitivnih misli i snage da izdržiš.
Znam kako ti je, jer slično sam prošla sa svojim tatom dok je Megi imala dvije godine, a Linda bila na putu. To su strašni trenuci i tada mi je jedina i najveća utjeha bila moja djevojčica i malo srdašce koje je u meni raslo, a, naravno i mm koji je bio moje rame, stijena i razum.

Znam koliko je teško ostati priseban i jak, ali mene je u to vrijeme vodila samo misao da moje psihička nestabilnost ne našteti bebici i sve moje pozitivne misli bile su usmjerene na život koji je na putu i za kojeg sam odgovorna.
Od srca želim da se tvoj tata probudi, no kako god bilo, neka ti u svakom trenutku na prvom mjestu budu tvoja dječica i tm.
~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~
za tatu i sve vas