Hvala na podršci i savjetima.
Znam da je još prerano da mogu reći da je sve sjelo na svoje mjesto, no neki sam dan dobila jedan savjet koji je momentalno promijenio puno stvari.
Naime, naša fenomenalna teta u vrtiću predložila je da dolazimo po Patrika malo ranije. I tako sam ja u ponedjeljak krenula po njega, prvi put nakon 3 tjedna, i prvi put malo (sat vremena) ranije.
Osim što se raspametio kad me vidio, tete u vrtiću primijetile su da je sad jako sretan, svaki dan ga hvale kako je bio dobar (možda on i nije baš toliko dobar, ali svaki put čuje da ga hvale pa je sav pun sebe ), a ja sad doma imam jedno sasvim drugo dijete :D
Još ne mogu vjerovati da je takva sitnica preokrenula cijelu situaciju - Patrik u pravilu više nije toliko cendrav, puno se lakše s njim nešto dogovoriti i skoro uvijek se drži dogovora, ne dere se bez veze, a ako ga i ponese, ja se vrlo uspješno suzdržim, puna sam strpljenja i razumijevanja, zagrlim ga, potješim i promijenim temu 8)

Moram priznati da mi tu jako puno pomaže i Ines, jer je (za razliku od brata u njenim "godinama") jako nezahtjevna i mirna pa s njom kao da nisam na porodiljskom nego na godišnjem
Osim toga, Patrik sve više obraća pažnju na nju, pomalo se igra s njom, a ona voli kad joj se priča pa se odmah sva smiri, promatra i sluša (a P. onda od ponosa poraste za još par brojeva ) No još uvijek su mu draži crtići od kupanja ili prematanja sestrice, a ja ga neću forsirati dok ne bude sam htio sudjelovati.

Eto samo sam vam htjela još jednom zahvaliti i javiti kako stvari idu na bolje. I zaželjeti svima nama da u vrtićima imamo samo ovako dobre, pametne i iskusne tete, jer meni nikad ne bi palo na pamet da jedna tako banalna sitnica može toliko poboljšati kvalitetu života