Jesam ja preekstremna?

[dorotea24]

Upravo su mi sestra i muž to neki dan rekli. :/
Radi se o tome da Patrika ne mogu nikome ostaviti na čuvanje osim MM-u. Zapravo ne mogu ga ostaviti samog s nekim i otići u drugu prostoriju ako nije MM s njim pa svaki put kada ga netko nosa i ode s njim izvan mog vidika ja dobivam osipce. Ako moram negdje otići na sat ili dva ostavim ga sa mužem i to mi ne predstavlja problem, no kada bi ga morala ostaviti s nekim drugim mislim da bi u tom slučaju odgodila to što moram raditi. Jednom sam ga ostavila u šetnji sa sestrom, jednom sa svekrvom i jednom sa mamom na 20 minuta dok sam ja bila kod zubara, ali tada je spavao i bio u kolicima pa mi to nije predstavljalo neki problem. Pitam se jel bi ga stvarno trebala na pola sata ili sat ostaviti s nekim ako trebam negdje otići jer ću jednog dana ipak morati na posao. Jesam ja stvarno preekstremna kako mi drugi kažu? Teško mi ga je ostaviti i u drugoj prostoriji dok spava, a da ga svako malo ne odem pogledati. Najbolje se osjećam dok je samnom i svjesna sam toga da je to sada najbolje i najprirodnije no ipak me zbog njega malo strah da će mu jednog dana preteško pasti kada budem morala ići na posao. Jel vi ostavljate bebe s drugima i jel stvarno nešto samnom ne štima? Molim vas pomozite mi jel ne želim biti preekstremna, a opet ni ne želim da netko pravi budalu od mene i nabija mi grižnju savjest, a ja sasvim ok postupam.

[dorotea24]

Sada tek vidim da su mi rečenice katastrofalne, ali poanta se valjda kuži

[sorciere]

možeš li reći koji je razlog da ga se bojiš ostaviti s nekim drugim? da li je to strah, nepovjerenje... ???

prvo moraš biti "na čisto" s razlogom, a zatim razmisliti da li je taj razlog realan.

da ti bude malo lakše: nisi jedina koja tako razmišlja . i ja sam s jednom bebom smjela šetati (u kolicima) 10 metara lijevo, 10 metara desno - ispred balkona s kojeg me mama-kobac budno pratila!

[melanija]

He, he ima nas još takvih.
Nikad s nikim a i sa M.M.-om dva sata najviše bez mene a onda sam se toliko izmorila da sam došla do toga da sam čak htjela i tetu čuvalicu koja me je pitala bili ga ja dala na vikend sa njom jer imaju krasnu kuću u Samoboru pa često odu tamo vikendom.
Ha,ni slučajno i nikad a ne samo sad u početku,to je bio moj odgovor a ona me vrlo čudno pogledala jer valjda su to drugi kojima je čuvala djecu radosno prihvaćali.No eto kad smo napunili godinu i pol malo sam se opustila pa ga dam u jaslice na par sati. Nakon nekog vremena njima vjerujem i sa malo odmora puno bolje funkcioniram tako da je to i za tebe preporuka.
A jesmo li mi ekstremne,ne znam ,valjda jesmo ali ima i onih ekstremnih na drugi način(znam im bake iz parka) koje idu na tenis, šminkaju se a navečer idu vani a djecu čuvaju naizmjence bake i tete čuvalice.S djecom se vide samo vikendom pa eto i to funkcionira.

[Leta]

Ja Jana ne ostavljam nikome. MM ga čuva ako je vani ružno, preružno da bi i on išao u šetnju, a ja moram udahnuti zraka - onda odjurim na 20 minuta. Inače niš.
Al to je valjda zato što bebek ima tek 2,5 mjeseca... moj je razlog to što osjećam strašan nemir i postavljam si 1000 pitanja kad mislim na situacije u kojima bismo se trebali odvojiti. Što ako zatreba cicu, a mene nema. Što ako neće zaspati na rukama, nego hoće u maramu... Zato smo čak i mom ginekologu išli u troje. MM ga je nosao dok sam ja bila na pregledu, iako mi je bilo ponuđeno da ga pazi medicinska sestra. Ne mogu si pomoći...

[Ivanna]

Slično sam razmišljala kao ti, ali pokušavam se malo "opustit" (al mi baš ne ide :/ )
Ja bi ga zasad mogla ostaviti samo MM-u i mojoj mami.
Dosad ga je par puta čuvala samo moja mama kad sam ja trebala nešto obaviti.
Neznam ni ja zašto je to tako, jel to nepovjerenje ili što već.
Iako ga npr. moja sveki isto voli više od svega, njoj ga ne bih ostavila, bar zasad. Kako to ružno zvuči! Još kad se sjetim kako ću i ja jednom bit svekrva (valjda) - ne bi mi bilo drago da se moja snaha tako ponaša.
Možda nekome jesi preekstremna, možda bi se trebala malo probat opustiti, ali ima vremena. Vidim da ti je beba još mala (ko moja).
Ima vremena kad ćeš ga ostavljat nekom na čuvanje.

[mikka]

po meni nisi ekstremna, jer ja svog malog ne zelim ostavljati isto nikome osim MD-u. a sveki me nagovaraa... ne moze. ja se ne osjecam ugodno da ga ostavim nekome, pa onda ne vidim zasto i bi. a moj je malo stariji od tvog
kad sam doma ga moze neko cuvati u drugoj sobi dok ja obavim kaj imam. bez njega van idem samo prosetati pesa oko zgrade. na vise od sat vremena ga ne ostavljam, i to je to. bit ce vremena u zivotu kad cu ga ostavljati drugima. istina, ja trenutno imam uvjete za tako nesto, doci ce dan i kad cu ga morati ostaviti, ali za to cemo se na vrijeme pripremiti

[mikka]

e da. ja mislim da oko toga sto ne zelimo ostavljati svoju djecu ne treba uopce brinuti, ipak smo mi programirane da se brinemo za svoju mladuncad. to je najprirodnija stvar na svijetu. da budemo uz njih dok malo ne stasaju. tako rade sve zenke, zasto da se osjecamo lose zbog toga??
curke, samo opusteno uz svoju djecu. mi i trebamo biti uz njih.

[Marna]

Razumljiva mi je vaša briga i želja da budete sa svojim bebama. Slično sam prošla s K. kad je bila beba. Povremeno bi je pricuvao mm (kad sam trebala obaviti nesto i nastojala sam se sto prije vratiti), a svekrva je pocela cuvati K. kad sam se vratila na posao. Imala sam povjerenja u nju i bilo mi je draze da je s njom nego u jaslicama. Baka je bila presretna svojom ulogom u punom smislu rijeci! Kad bih se vratila s posla, bavila sam se samo s princezom i isle bismo posvuda zajedno, igrale se, citale slikovnice, jednom rijecju uzivale. Danas kad je gledam kao trogodisnjakinju mislim da je sretna i da joj nije manjkalo tada, a ni danas moje (majcinske!) ljubavi ! Isto tako je i s njenim bracom P. kojega svi zajedno puno mazimo i volimo!

[Luna Rocco]

Zašto bi ostavljala petomjesečno dijete ikome? :?

Naravno da nisi ekstremna, ljudi su čudni.

[Zabica]

Ja se isto prijavljujem...ja svoje dijete ne mogu ostaviti nikome osim svojoj sveki virovali ili ne!Ne bi ga mogla ostaviti cak ni vlastitoj mami Ja i mm zivimo sa sveki,ona osim nas najbolje poznaje Bruna,moje postupke i rituale,sta on voli sta ne,njegov ritam i sta je najvaznije ona mu je poznato lice!A da ne zivimo zajedno vjerovatno ni njoj ga ne bi mogla ostavit.Iako u ovih 5 miseci pricuvala ga je maksimalno sat i po u komadu i to svega 4-5 puta

[Iva]

Za utjehu: sve je to normalno s prvim djetetom i ja sam bila takva, zvali su me "mama lavica" i često sam se svađala sa svima

No, s drugim i svakim sljedećim si sve više opuštenija, počinješ shvaćati da ti je pomoć drugih dragocijena i da patiš od kroničnog nedostatka vremena samo za sebe ili za prvo dijete.....i onda se to sve skupa promijeni.

Do tad, uživaj u svome prvorođencu i ne obaziri se na komentare okoline, a kad osjetiš da ti treba odmora, sreća tvoja da imaš kandidata koji su voljni uskočiti - neke od nas ih nikad nisu imale

[Ancica]

Ja sam od onih koji misle da to bas nije normalno, niti zdravo (ukljucujuci i za dijete). Nekad su cijela sela brinula za svu djecu. Previse smo se zatvorili i okruzili obrambenim zidovima da bismo se zastitili od pretezno fiktivnih opasnosti.

Ovo "mama lavica" je zavaravajuce. Ja bas nedavno imala priliku vidjeti kako je mama lavica bez pol frke dozvolila teti lavici da disciplinira necake.

[Deaedi]

Pa mozda je malo pre-ekstremno. Ne zelis ga ostaviti na par sati ni mami ni sestri ni svekrvi. Dakle, ocito nije problem u njihovom nacinu cuvanja. Razumjela bi da npr. mislis da netko nije pouzdan, pa ga ne zelis ostaviti toj osobi. Ali, mislim stvarno da nema nista lose u tome da ga bake ili teta pricuvaju 2,3 h dok ti odes u npr. tjedni shopping s muzem. Ja sam pocela raditi nakon 5mj na 4h i H je cuvala svekrva. Jednom ces morati poceti raditi i bolje je da se sto prije opustis.

Ja inace, kad ne radim, ne volim H ostavljati nigdje, ali ipak mislim da je bolje da je koji put pricuvaju bake i djedovi. Osim toga, onda su i oni opusteniji i ne osjecaju se samo kao gosti, nego kao clanovi obitelji (sto i jesu) kojima je cast i zadovoljstvo brinuti se za unuce.

[emira]

Zapravo ne mogu ga ostaviti samog s nekim i otići u drugu prostoriju ako nije MM s njim pa svaki put kada ga netko nosa i ode s njim izvan mog vidika ja dobivam osipce.

Po meni je samo ova rečenica malo ekstremna . Probaj se malo opustit. Ostalo kužim. Ni ja N. nisam rado nikome ostavljala, osjećala sam da je samo uz mene dovoljno sigurna. Ali kad sam nekud morala ići ostavila bih je mm, mami ili sestri koja je isto mama troje djece. Ali ovo za drugu prostoriju je malo too much. Pa moraš se istuširati, ići na wc, jesti i da ne navodim daljnje fiziološke potrebe.

[Pina]

Mi smo Emu ostavljali mojoj mami kada bi trebali nesto obaviti (mjesecni shopping i sl.) I sretna sam da su se od prvog puta kada smo ju ostavili njih dvije "slozile" jer sam bila bolno svjesna da ce vrlo brzo doci vrijeme za moj povratak na posao i nisam htjela da mi onda dijete dozivi shok jer odjednom mora biti 8h bez mame. U pocetku bi ju ostavili na 1-2h a kako je bila veca na sve duze.
Kad ne radim koristim svaki trenutak da budem uz nju. . . .

[emanuel]

U potpunosti te razumijem. I ja sam doslovno takva. Tek sam pocela ostavljati dijete i to svojoj mami na cuvanje kada sam pocela raditi. Emanuel je tada imao godinu dana. Ni dan danas ne bi ostavila nekome na cuvanje dijete, pa bio mi to vlastiti brat, sogorica ili sverkva. Eto, nisi sama

[Asha]

niti ja nikome ne ostavljm dijete. eventualno MM, ako baš moram

[sorciere]

jedno je to što "nije sama" - jer i druge mame to rade. pitanje je - da li je to dugoročno gledano - dobro.

mislim da je ancica to dobro napisala.

ipak, mene i dalje zanimaju razlozi...

[Dolisa]

Mislim da nisi preekstremna. Svatko ima pravo odlucivati o svome djetetu onako kako osjeca da treba. I ja isto ovako kad je DT u pitanju. Vrlo nevoljko ga ostavljam drugima (citaj: nikako)

Isto tako mislim da ce se to mijenjati kako bebac bude rastao, jer sam vidjela dosta mama koje su se isto ovako osjecale, i s vremenom popustale.

[dorotea24]

Kao prvo hvala vam na odgovorima.

Razlozi su pomalo smiješni i za svakog različiti. Bojim se da bi on bio tužan i neutješan dok nema jednog od nas dvoje u blizini, bojim se da ne bi rukovali s njim onako kako se meni ne sviđa (npr. mrzim kada mu netko slinu obriše svojim prstima, da ga slučajno ne bi posjedali i radili bilo što što njega nervira ili što ja ne radim s njim ) i bojim se da mu ne bi unatoč tome što sam zabranila hranu uvalili nešto u usta ili radili nešto što ja ne bi dozvolila. Osim toga priznajem da sam i malo "sebična" što se tiče njega.


U samom početku sam bila još gora jer nisam mogla podnijeti da ga netko nosi, a da ja to sa svojim mama-kobac okom okom ne gledam. Sada sam već puno bolja. Čak ne nadzirem kada se netko igra s njim.

Ajde vidim da nisam jedina koja tako razmišlja jer stvarno ne bih nigdje mogla otići sa mužem iz potrebe ili zabave, a da Patrika ostavim nekome na čuvanje. Da me ne bi krivo shvatili ja ne mislim da je to nešto loše i da nije dobro za dijete, ali jednostavno to ne mogu napraviti i rađe ću propustiti neke događaje i sl. nego da ga ostavim. Doslovno se ježim od te pomisli :/ Mislim da je još premal za to i da će mi kasnije biti lakše. Osim toga on još isključivo doji.
E sada me čisto zanima ako se budem tako ponašala hoće li djetetu moj odlazak na posao predstavljati šok i treba li ga postepeno navikavati ili ne.
Meni se nije problem ničega odreći i ja svoje dijete svugdje vodim sa sobom. Ako će mu razdvajanje od nas ionako predstavljati šok sada ili kasnije onda bi rađe još čekala.

[ljiljan@]

Ja mislim da nisi preekstremna. Prvo ti je dijete, još su ti dojmovi snažni. Jednog dana, kad počneš raditi, nužno ćete se razdvajati, pa će se osoba kojoj povjeriš čuvanje djeteta (ako ne bude u ustanovi) priviknuti na dijete, njegove potrebe, aktivnosti i sve ono na što mora paziti. I najbolje da je to uvijek ista osoba koja će pratiti konstantno razvoj djeteta.
Moji su bliznaci bili toliko različiti u dobi od godinu, dvije - zbog sina smo morali sklanjati sve detergente, lijekove i sve što se moglo razbiti, rasipati, razlijati daleko od dohvata njegovih ruku; kćerkica pak nikada ništa nije "upotrijebila" a da nije prije toga upitala što je i čemu služi. Njega je bilo vrlo teško paziti - koju god stvarčicu unesem u kuću, prvo sam si morala postaviti pitanje da li to moj M. može na neki način "upotrijebiti". Tako nam je većina stvari bila smještena na ormarima i na najgornjim policama. Njega jednostavno nije bilo moguće ostaviti u nečijem stanu na čuvanju. S kćerkom takvih problema nije bilo.
A dok su bili skroz mali isto sam se budila noću i provjeravala je li sve u redu s njima. Nakon desetak godina sama sam se sebi smijala poradi toga. Sad opet imam maleno - i opet to radim.
Samo ti postupaj tako da se osjećaš smirena, a kad te svoje stavove objašnjavaš okolini - ipak biraj riječi.

[Tonja_1]

postupam identično kao i ti! jednostavno ću odgoditi što god trebam napraviti ako mm ne može preuzeti jer mi inače to što trebam obaviti samo predstavlja tlaku a ne trenutak opuštanja pa makar je to i vožnja do doktora i nazad ali mislim da me razumijete. ako ja stalno moram misliti što se događa, kako je domagoj...

ja sam ta koja se brine za njega i koja mu je broj 1. mene nije briga što ga netko može pripaziti, nego me zanima kako će se on osjećati za to vrijeme. moje razmišljanje je vrlo jednostavno: ukoliko ga ostavljam s nekim drugim tko ne zna s njim, one je nesretan i plače, smiri se kada je dođem i ponovo ga uzmem. ne želim da mi se dogodi da on moje izbivanje povezuje s neugodom! ovo nekom može zvučati glupo, pogotovo kada kažem da živim sa sveki a nemam apsolutno nikakave koristi od toga. jednostavno, cijele dane čuva svoju prvu unuku, s domagojem uopće ne provodi vrijeme i načini na koje ga pokušava umiriti njega još više uznemire. kada to vidim na svoje oči svaki put kako da ga ostavim s njom i ne brinem se?

čak i kada ga ostavim s mm-om pa se vratim i čujem kako je većinu vremena plakao se osjećam grozno i npr. ako sam bila na masaži prisjedne mi. želim da ti stvarno rijetki trenuci kada odlazim napraviti nešto za sebe stvarno budu opuštajući i odmorni a ne da samo jurim i žurim jer tko zna kako mi se anđelak osjeća...

prema tome, NE nisi preekstremna, i ne daj nikome da ti to govori. ti si "samo" mama koja želi najbolje svom dijetetu. ma što drugi mislili o tome .

[Tonja_1]

slažem se i sa vama koji mislite da je takvo ponašanje preeksrtremno. ja ću ostavljati domagoja s drugima, ali kada on bude znao reći što želi i što mu treba, koja potreba mu je trenutno ne zadovoljena. tada ću se puno manje brinuti. ali sada...to je beba od ni 6 mjeseci koja je od rođenja samo samnom cijele dane. ima neverbalne načine komuniciranja i jako je bitno da ih onaj s kim ga ostavljam zna pročitati. u suprotnom i 20 minuta čini čuda... ja ipak mislim na dugoročne posljedice. dovoljno je da je na trbuhu na podu i cendra jer mu je pobjegla igračka, a baka/bilo tko drugi misli da je žedan i diže ga, ili da mu je "teško na trbuhu" pa ga okreće na leđa..to je dovoljan razlog da se rasplače. kada se to dogodi, ta osoba ga pokušava nadglasati i stavlja ga u naručje u položaj kolijevke što njega još više razljuti...e to je sada već problem. to su situacije koje želim izbjegavati tako da ja ovdje želim napraviti razliku između dijeteta i male bebe.

[anjica]

po mom mišljenju također nisi ekstremna, identično razmišljam kao i ti, i razlozi koje si navela zašto ne ostavljaš dijete nikome su i moji razlozi

[Luna Rocco]

slažem se i sa vama koji mislite da je takvo ponašanje preeksrtremno. ja ću ostavljati domagoja s drugima, ali kada on bude znao reći što želi i što mu treba, koja potreba mu je trenutno ne zadovoljena. tada ću se puno manje brinuti. ali sada...to je beba od ni 6 mjeseci koja je od rođenja samo samnom cijele dane. ima neverbalne načine komuniciranja i jako je bitno da ih onaj s kim ga ostavljam zna pročitati. u suprotnom i 20 minuta čini čuda... ja ipak mislim na dugoročne posljedice. dovoljno je da je na trbuhu na podu i cendra jer mu je pobjegla igračka, a baka/bilo tko drugi misli da je žedan i diže ga, ili da mu je "teško na trbuhu" pa ga okreće na leđa..to je dovoljan razlog da se rasplače. kada se to dogodi, ta osoba ga pokušava nadglasati i stavlja ga u naručje u položaj kolijevke što njega još više razljuti...e to je sada već problem. to su situacije koje želim izbjegavati tako da ja ovdje želim napraviti razliku između dijeteta i male bebe.

Bravo, Tonja. Točno o tome se radi.
K. sad ostane s mojom mamom po par sati, eto, neki dan 6 sati u komadu...Ali s 5 mjeseci starosti stvarno ne vidim potrebe niti išta patološkog tome da je s mamom 24 sata.
Sve u svoje vrijeme.

[Tonja_1]

danas sam imala psihički naporan dan
sada se osjećam tako dobro
eto kako je dovoljna jedna lijepa rečenica
luna

[barakuda]

Dorotea 24, tako je normalno da osjecas strahove i nepovjerenje da ostavis svoje jos tako malo dijete sa nekim drugim, pogotovo ako ne dijelite isto misljenje oko nacina kako postupati sa djetetom. I ja sam imala povjerenje samo u MM i u moju mamu, jer je tocno znala sto A. voli/treba, a sto ne. A prvi puta sam ju ostavila sa svojom mamom kad je imala 9 mj., dakle nedavno. I proslo je super, ja sam bila opustena jer je A. sa osobom koju voli, a A. nije ni primjetila da nas nema (3 sata), tako bar kaze moja mama.
Imam jednu jako dobru prijateljicu koja bi mi mogla uskociti kad bi trebala A. ostaviti kod nekoga, ali njoj ju ne bi ostavila, jer znam da bi joj svasta trpala u usta (njen je mali jeo hrenovke sa 6 mj.), i pobornik je onog "djeca trebaju plakati da razvijaju pluca". Dakle, kao sto Tonja napisa, tek kad dijete bude znalo reci sto hoce / nece, mocu cu biti opustenija da ju ostavim sa nekim drugim osim sa svojom mamom.

[leonisa]

Zašto bi ostavljala petomjesečno dijete ikome? :?

Naravno da nisi ekstremna, ljudi su čudni.

upravo tako!

ja i danas imam grc u zelucu kad je trebam nekome ostaviti, a mogu nabrojati na prste jedne ruke koliko puta ju je u ovih godinu dana netko pricuvao osim MMa, jer ja kad je pogledam znam sta zeli, dok drugima treba i do pola sata a cesto ni ne skuze sta zeli. cesto se nelagodno osjecam kad Lea nije zadovoljna u narucju drugih (bake, djedovi, tete) a oni ne znaju sta bi, a i dalje je nosaju. tada bi htjela iskociti iz koze jer ako im pridjem i uzimam Leu da joj zadovoljim potrebe, onda me znaju pogledati kao da me osudjuju jer kao samo mama zna...a zato je mama mama, zar ne?

neka ti ne bude bed, nemoj slusati druge. beba ti nema ni 6mj. pa zbog cega si na porodiljnom? zbog cega bebi treba mama koja je na porodiljnom. ako se ne osjecas ugodno, nemoj to raditi. sigurno postoji dobar razlog a svaki tvoj razlog je razlog s razlogom. malo sam zapetljala, ali znas sta ti zelim reci

[lara01]

Lavić je u ovih 7,5 mjeseci svega par sati proveo sa mojom mamom i sekom, odnosno bez MM-a i mene.
I to mi je previše.

Ja niti u jednom trenutku nisam dovela u pitanje njihovu ljubav prema njemu, ali kako je to Tonja lijepo napisala, njihovo poznavanje mog dečka i njegovih potreba je jako upitno.
Odnosno, ne poznavanje.
MM i ja odlično funkcioniramo. Ima naravno trenutaka kada mi je potreban mir i pauza. MM uskače.
Kada je njemu potrebno 5 minuta tišine, lavić i ja se maknemo.
A sa onima koji me ismijavaju i kojima sam "prekstremna" se tako i tako ne družim i ne držim do njihovog mišljenja.
Uostalom, imam prilike vidjeti kakvu dječicu imaju nazovimo "normalne" mame.

[Balarosa]

Razlika između petomjesečnog i sedmomjesečnog djeteta je ogromna. Tin je prije četiri tjedna plakao čim bi ga netko drugi uzeo u ruke, a ovaj vikend mi se činilo kao da bi s bilo kim mogao sam provesti dva sata. Vjerujem (i nadam se) da će stvari biti još lakše s vremenom jer je i mene strah povratka na posao. Nekad su možda cijela sela sudjelovala u odgoju i brizi, ali nekad su u jednoj kući živjele tri generacije obitelji... ako mi živimo sami, veći dio dana provodimo u dvoje, bake i djedove vidimo jednom u dva tjedna jer se ne stigne, mislim da je nerealno očekivati da možemo ostaviti petmjesečnu bebu samu s nekim "nepoznatim". MM i ja smo razgovarali o tome u više navrata i, ako već iracionalna_ja nisam mjerilo, on također smatra da nema razloga za ostavljanje bebe nekoj trećoj osobi i da je prerano, a za koja 2-3 mjeseca ćemo pokušati postepeno naviknuti Tina da mama i tata nisu uvijek u vidokrugu jer jednostavno moramo.

[sladjanaf]

niti ja nikome ne ostavljm dijete. eventualno MM, ako baš moram

ako baš moraš?
ja nisam čudna, ali ovo mi je čista patologija

[sladjanaf]

U samom početku sam bila još gora jer nisam mogla podnijeti da ga netko nosi,

ozbiljno, a zbog čega?
nitko ga ne bi znao nositi poput tebe?

bilo bi mu loše na rukama njegova tate ili bake?

oni nisu dovoljno dobri da ga nosaju?

oprosti, po meni si i preekstremna i prečudna.

[dorotea24]

Mislim da su Tonja i Balarosa pogodili u srž problema
Ja to nisam znala objasniti tako dobro kao Tonja, ali to je to rukovanje s bebom koje samo MM i ja znamo pošto kako Balarosa kaže samo nas dvoje živimo s njim i najbolje ga poznajemo.

Sladjanaf izvlačiš riječi iz konteksta.

[may]

po meni nisi preekstremna ili čudna, jer nas ima raznih
(znaš da se šalim)
no, mislim da bi i tebi bilo lakše kad bi se malo odvojila od njega..
dala sebi malo slobode, zraka, prostora...
Iva je 3 mjeseca i već je dobrano na čuvanju kod bake, strine, sa tatom...
volim ju jako i ne bih mogla zamislitit život bez nje, i isto ne volim
da recimo gleda tv ili da joj, kao jučer na krštenju, pokušaju dati malo
šlaga... ali... pravila treba postaviti, drugi koji ga/ju čuvaju se
moraju toga pridržavati,ali opet ništa joj neće biti ako lizne malo šlaga,
kao što ni Patriku neće biti ništa ako netko obriše svojim prstima
njegovu slinu...
nisam primijetila da je žalosna ako mama ode na pola sata do grada platiti
račune ili kupiti si cipele jer znam da zna da ću se vratiti a svoju baku,
strinu, tatu i ostale isto jako voli...
glasam za sredinu i umjerenost...
pisala bih još,ali žurim...

[irenask]

ne stignem vas sve prečitati (na poslu sam) pa samo pišem svoje iskustvo:

sineka nisam ostavljala nikome (osim mm rijetko) do jaslica ili godine dana (s 11 mjeseci kod mojih dok sam ja na kavi s mm u istoj zgradi), a kad je imao 5 mjeseci ni čut,dal sam/smo extremi mislim da nismo.
Kada je krenuo u jaslice oboje smo se privikavali na odvojenost, sada dok radim on je u jaslicama i moji roditelji ga kupe nakon spavanja pa ja po njega dođem kod njih, to je jer moramo tako, sve ostalo vrijeme je sa mnom ili nas troje zjedno, nije da nemam povjerenja nego mi jednostavno fali i želim biti s njim, zaljubljeni smo u svoje dijete 100% i to je naš trenutni stil života, idem negdje samo ako mogu s njim.
Da ponekad pomislim na odmor to je istina, jer naime Karlo još uvijek intenzivno cica (po cijele noći), spava s nama itd. ali ostavljat ga više nego što je potrebno ne pada mi na pamet. I meni je to normalno, iako mi se čini da drugima baš i nije ali to je moje dijete. I tako mislim da zbog posla i drugih obaveza općenito ljudi provode premalo vremena s obitelji

[Ivanna]

Mislim da su Tonja i Balarosa pogodili u srž problema

S ovim se i ja moram složiti.

kad je pogledam znam sta zeli, dok drugima treba i do pola sata a cesto ni ne skuze sta zeli. cesto se nelagodno osjecam kad Lea nije zadovoljna u narucju drugih (bake, djedovi, tete) a oni ne znaju sta bi, a i dalje je nosaju. tada bi htjela iskociti iz koze jer ako im pridjem i uzimam Leu da joj zadovoljim potrebe, onda me znaju pogledati kao da me osudjuju jer kao samo mama zna...a zato je mama mama, zar ne?

Kužim te u potpunosti - a pogotovo ovo boldano!

[martinaP]

Dorotea, niti si ekstremna, niti čudna.

Ja Andriju neću ostaviti nikome osim MM-u dok god imam izbora. Kad krenem raditi, onda ću morati, ali do tada ne želim i gotovo. Kad ga sveki čuva, ne idem baš za njom cijelo vrijeme, pustim je na miru da se igra s A. ali svako malo ipak provjerim što rade. I ne radim to iz čista mira. Naime, ona ga stalno hoće posjedati (iako mi stalno govorimo da to ne radi ), kad je bio skroz mali uporno ga je htjela nositi u položaju kolijevke, iako se on na to od prvog dana bunio, itd.

I ne mogu se požaliti da mi fali slobode i prostora. 2 puta tjedno idem na pilates, često izađem ako osjetom potrebu za tim, ali samo ako MM može ostati s Andrijom.

[jazzmama]

Do sada najviše što sam "izbivala" od moje curice je 6 sati, tj. 3 izdojene bočice. Ima 6 mj., a do sada su je čuvali MM, sveki i svekar + stric uz pomoć dvoje posljednjih. Obično su značajniji razlozi mog izbivanja npr. idem ginekologu, jaaako bitan sastanak; na prste nabrojim koliko su sveki i svekar puta bili s njom u šetnji. Već je rutina da kada MM čuva, ne plače kad odem, svima ostalima prvo je 0.5-1h plača kada vjerojatno shvati da me nema, a tada je ok. igraju se i sveki ju čak i uspava. Oni imaju svoje metode kako je nose, kako je uspavljivaju, a ja sam se morala jako sabrati i truditi se non-stop ne zvati na mob kako je?! Ne znam da li je tako kod vas, ali ukoliko sam u drugoj sobi, osjetim, bez da plače, kada mi se dijete probudilo; dok sam bila kod frizera, deda ju je čuvao i šetao po gradu s njom, točno sam osjetila da dolazi. Najgore mi je bilo što sam ju kilometrima daleko čula da plače i nazovem, a ono sve je za 5. Sada je već bolje, ne osjećam takav nemir kada joj nisam u blizini, ali definitivno mislim da je preprerano da se nas dvije odvajamo na duže, nema potrebe! Zato mislim da je bitno da napraviš prvi korak, ne za ostavljanje svog djeteta nekom drugom, već za sticanje povjerenja da je netko sposoban, možda na malo drugačiji način, pričuvati tvoje dijete. Odite svi skupa par puta u šetnju, budi u prostoriji dok tvoju bebu muž ili baka nosi igra se s njom i tako par puta. Odi prvo na minutu iz sobe, pa 5, pa 10, pa 20 itd. polako i vidjet ćeš da možeš ostaviti svoje dijete i nekome drugome. Glupo je nemati povjerenja u svoje najbliže, jer upravo ih imaš za krizne situacije, i ako njeguješ to povjerenje, biti će sve ok. Ne brini!
Moraš znati opet da su djeca različita, moja neće i neće nikog drugog, neko drugo dijete opet prihvaća sve.

[disciplina]

kad je pogledam znam sta zeli, dok drugima treba i do pola sata a cesto ni ne skuze sta zeli. cesto se nelagodno osjecam kad Lea nije zadovoljna u narucju drugih (bake, djedovi, tete) a oni ne znaju sta bi, a i dalje je nosaju. tada bi htjela iskociti iz koze jer ako im pridjem i uzimam Leu da joj zadovoljim potrebe, onda me znaju pogledati kao da me osudjuju jer kao samo mama zna...a zato je mama mama, zar ne?

ovo i ja moram ponovit
baš jučer mi je bila sveki..kad dođe uzme Alija kao da je njen i ne pušta osim kad ga treba nahranit a i to joj je krivo..Ali plače ko lud dok je kod nje a ja to kao moram slušat jednom sam ga uzela dok je plakao i baš sam joj ga doslovno isčupala iz ruku na šta mi je ona odgovorila da može on malo i plakat
po mom mišljenju nisi preekstremna...

[dorotea24]

Hvala cure sada vidim da nisam usamljena u razmišljanju.
Još bi samo napomenula kako se sve ovo ne odnosi naravno an MM. Pa to se naravno podrazumijeva. Ja obožavam kada su njih dvojica malo sami bez mame kokoši (kako je tata par puta izjavio)
Uglavnom MM i ja smo Patriku jedini ukućani pošto živimo s njim, a svi ostali bi se za sada mogli nazvati "stranci" (nemojte ovo pregrubo shvatiti), neki više neki manje. Upravo kako Leonisa objašnjava i nama se zna dogoditi.
I naravno da mu jedan liz šlaga ne bi učinio nešto strašno, ali to bi predstavljalo atak na mene. Mi smo mu roditelji i mi određujemo pravila. Neki jednostavno to ne žele prihvatiti i misle kako oni znaju bolje. Pa čak i da znaju to opet nije razlog da rade po svome i meni iza leđa. Ako ne poštuju moje odluke onda ne poštuju ni mene. Ja to nikada drugome ne bih napravila.

[Luna Rocco]

Meni je koma što mame koje ostavljaju male bebe bakama, djedovima, susjedama i frendicama mrtve hladne nazivaju one koje to ne rade čudnima i ekstremnima, a da ja sad napišem da je meni čudno i ekstremno ostavljati malu bebicu nekome osim mužu, onda bi se našlo nafurenih...

Ako ćemo biti tolerantni, onda molim da tolerancija ide u oba smjera.

[tonka76]

Meni se cini da se zapravo ovdje svi slazemo jer se brkaju stvari. Kao prvo, ne vjerujem da bi itko ovdje ostavio svoje djete nekome tko se nece o njemu brinuti na pravi nacin. Meni su mama i sveki par puta rekle da dam H. caja, ali sam rekla da necu i da joj ne treba. I sva sreca, pa su takve da znam da joj ne bi davale nista od toga iza mojih ledja. I zato mi ne bi uopce bio problem ostaviti H. s njima na par sati. Naravno, mobitel je uvijek u dzepu. Nazalost, ja nemam nikoga ovdje i to mi bas ponekad fali. Mm me moze rasteretiti samo preko vikenda. A mislim i da bi H. bilo puno lakse da se postepeno navikava da mama povremeno nije s njom jer sa 8 mjeseci bebaci udju u onu fazu kad su jako vezani za mamu. Eto ja tako razmisljam, ali H.nemam kome ostaviti. A ovi koji imaju baka servise, imaju drugih problema....Zivot je jedna fina ironija

[mama_jos_malo]

Meni je koma što mame koje ostavljaju male bebe bakama, djedovima, susjedama i frendicama mrtve hladne nazivaju one koje to ne rade čudnima i ekstremnima, a da ja sad napišem da je meni čudno i ekstremno ostavljati malu bebicu nekome osim mužu, onda bi se našlo nafurenih...

Ako ćemo biti tolerantni, onda molim da tolerancija ide u oba smjera.

slažem se

Mene se smatra frikušom jer dijete ne ostavljam nikome osim njenom ocu (MDM), a normalni su oni koji malu bebu ostave baki/kumi/teti.
Nema te "obveze" koja se ne da obaviti s bebom.
Ja nisam prestala živjeti od kad sam rodila. Jest da ne idem tri put tjedno frizeru, al odem jednom tjedno. Jest da ne idem na masažu, ali mi maserka dođe doma dok je K. s tatom u sobi do. Bila sam kod zubara nekoliko puta, jer moram, ali je beba bila s tatom i spavala je.
Stvarno ne vidim razloga dijete ikome ostavljati. A, ako me smatraju fiju zbog toga, ja ponosna- u mojim relacijama je to fiju normalno

[mama_jos_malo]

I naravno da mu jedan liz šlaga ne bi učinio nešto strašno

ili žličica vode ili malo čajeka

Sad ozbiljno, ne mislim ja da se ne bi baka dobro brinula za nju, ali mislim da nije bakino da brine o njoj. I općenito, baka previše brine za moj ukus. (Mama i tata su opušteniji i beba se osjeća sigurno. Juul bi imao štogod za reći)

Da se razumijemo, ne osuđujem ja one koji rade drukčije, ali ne volim da se mene zbog te razlike osudi.

[Jelka]

bilo bi mu loše na rukama njegova tate ili bake?

oni nisu dovoljno dobri da ga nosaju?

oprosti, po meni si i preekstremna i prečudna.

Nedavni primjer. Otišla do dućana, Jana ostala sa svekrvom (koja je btw ispucala sav kredit kod mene), i kasnije mi kaže kak joj je dala vode da pije (bočica s istom vodom stoji već 4 dana, skuplja prašinu...). Kasnije dođe svekar, ja izlazim iz kupaone, a on Jani oduševljeno gura dudu u usta (duda stajala mjesec dana na komodi, o prašini neću ni govoriti, a najviše to da Jana uopće ne koristi dudu).

Neki dan. Njih dvoje bili kod nas, igraju se s Janom, ja pored jedem čokoladu. I on mene pita da dam njoj malo čokse, da lizne (prije 3 mjeseca je isto rekao za špek). :shock:

sladjana, da ne nabrajam više, mislim da je dosta primjera. NIKADA ju neću ostaviti s njima, tko zna što bi joj dali, bila bi non stop na rukama (to ju inače smeta). Daleko od toga da oni ne bi uživali, ali nisu se pokazali kao osobe od povjerenja, nisu zaslužili.

Nemoj nazivati doroteu čudnom jer nas takvih čudnih ima još jaaaako puno ovdje.

[Jelka]

A propos onoga što je Ancica rekla, samo ću reći - svatko radi ono što misli da je najbolje za njegovo dijete. Tako sam se ja od Jane u ovih 7 mj. odvojila ukupno 4 sata (tad je bila s tatom), i sasvim sam normalna osoba.

Tako nečiji bebači spavaju u svom krevetiću, dok je meni najljepše i najbolje spavam dok je Jana pored mene. Oba slučaja su dobra, samo ovise o roditeljima.

[Ancica]

Meni je koma što mame koje ostavljaju male bebe bakama, djedovima, susjedama i frendicama mrtve hladne nazivaju one koje to ne rade čudnima i ekstremnima, a da ja sad napišem da je meni čudno i ekstremno ostavljati malu bebicu nekome osim mužu, onda bi se našlo nafurenih...

Ako ćemo biti tolerantni, onda molim da tolerancija ide u oba smjera.

Ja se sigurno necu nafuriti 8)

[Deaedi]

Meni je koma što mame koje ostavljaju male bebe bakama, djedovima, susjedama i frendicama mrtve hladne nazivaju one koje to ne rade čudnima i ekstremnima, a da ja sad napišem da je meni čudno i ekstremno ostavljati malu bebicu nekome osim mužu, onda bi se našlo nafurenih...

Ako ćemo biti tolerantni, onda molim da tolerancija ide u oba smjera.

Mislim da je velika razlika da li se beba ostavi baki ili susjedi. Teti ili frendici. Barem ja tako razmisljam. Ja mislim da sam bolje napravila kada sam H sa 3 mj ostavila na 2h kod bake i djeda (koji su cvali od ponosa, ljubavi i srece) da odem sa MM u KC i obavim shopping, nego da sam je vukla sa nama. H nisam nikada ostavila osobi koja nije znala njene potrebe i navike. Ja svoje i muzeve roditelje dozivljavam kao OBITELJ. Naravno da u svakoj obitelji ima razlicitih stavova i shvacanja oko odgoja djeteta, ali svima je jasno receno da sve dok budu postupali sa H kako im se kaze (jer sam MM i ja imamo pravo odlucivati o prehrani i drugim stvarima oko kojih se obicno lome koplja) imati ce cast pricuvati princezu unucicu cca. 2x mjesecno po 2h. Ja sam bila zadovoljna jer sam znala da je H u dobrim rukama, a bake i djedovi presretni na ukazanom povjerenju. Velika je razlika ostaviti djete s nekim tko ga cuva jer ga VOLI, a ne zato jer mu je to obaveza.

[Ivanna]

.........svatko radi ono što misli da je najbolje za njegovo dijete......Tako nečiji bebači spavaju u svom krevetiću, dok je meni najljepše i najbolje spavam dok je Jana pored mene. Oba slučaja su dobra, samo ovise o roditeljima.