Dakle,savladali smo veliki tobogan u parku već prije tri mjeseca jer smo motorički dosta napredni a i vrlo aktivni.
Sada više nije toliko štos u spuštanju već se spuštamo i zatvorenih očiju a i jako je zgodno to napraviti barem 10 puta u minuti.![]()
Sve to nije tako strašno da nismo zadržali još iz puno mlađih dana,ljubav prema bacanju kamenčića niz tobogan.
E to je vještina koja se mora barem jedanput napraviti dok smo u parku i sa uživanjem promatramo kako se kamenčići kotrljaju i prave zvonckave zvukove.
Nisam nikad vidjela ništa loše u tome,kad bi završili ja bi obrisala tobogan ili bi ga obrisali guzom jer bi se sami još spustili par puta iza toga.
Međutim sve ostale mame u praku smatraju da to nije lijepo i svaka to naglasi kad nam priđe a svako dijete se odmah uhvati bacati kamenčiće kad vide da mo to radimo. Dakle,djecu to zabavlja.
Poučena ostalim mama počela sam učiti da to nije lijepo i pokušavam mu zabraniti da to radi. Stoputa opomenem i bacim kamenčiće iz ruke,pričam i pričam al me uopće ne sluša.I na kraju sam jučer izgubila živce i odvela malca doma iz parka.
Bila sam jako ljuta jer druge mame uspiju odvući djecu od toga a ja ne ali onda sam počela drugačije razmišljati.Najprije,djeca koja se spuštaju niz tobogan u našem parku starija su od nas po 5 i više mjeseci pa takvoj djeci i možeš objasniti neke stvari a drugo,tko uopće kaže da je bacanje kamenčića niz tobogan ružno.Ne bacamo ih na drugu djecu jer to bi bilo ružno već samo niz tobogan.
Na kraju sam bila ljuta na sebe što sam odvela dijete iz parka jer je netko takvu stvar proglasio ružnom a mi je ne znamo ispoštovati.
Ajde pomozite mi jer kasnije opet idemo u park. Ako vi mislite da je to ružno kako bi vi objasnili djetetu od 19 mjeseci da to ne radi?