Kako je rodila Kailash
KAKO JE RODILA KAILASH…
U Rijeku smo došli petnaest dana prije poroda. Mjesec je prolazio svoj put od tamnog Mjeseca do punog Mjeseca. Za to smo vrijeme bili u gostima kod prijateljice koja se potrudila da nam boravak u Rijeci bude što ugodniji. Ali znate kako je – «svakog gosta tri dana dosta». Prijateljica se, doduše, pripremila na trudnicu ali ne i na njenog muža tj. mene i tako su stvari ponekad bile zanimljive…Ja vam, znate, i nisam neki gost.
TRI DANA PRIJE PORODA
Kailash mi govori kako je imala viziju prekrasne, tople špilje. Špilje u koju se uvlači i čeka trudove. Rekla je da ta špilja na neki način i egzistira unutar nje, bez obzira na vanjske okolnosti. Gledao sam je dok je to govorila i imao sam utisak da stvarno unutar sebe doživljava tu špilju. Svejedno, bilo mi je žao što je vanjska realnost nešto drugo i tako smo prespavali još jednu noć.
DVA DANA PRIJE PORODA
Navečer, Kailash ponovno ima inspiraciju. Govori mi kako hitno moramo otići negdje drugdje iz stana gdje smo trenutno. To govori toliko odlučno da uzimam telefon u ruke i pokušavam naći neki drugi smještaj. Hvala Bogu, uspijevam i jedva se suzdržavamo da ne otiđemo bez pozdrava odmah, već čekamo jutro. Bilo mi ju je prekrasno gledati kako gonjena drevnim instinktom u zadnji čas napušta već utvrđeno gnijezdo. Možda nije vrijeme i mjesto za usporedbu, ali taj se oblik ponašanja nađe kod naše braće sisavaca u životinjskom svijetu.
Majka Priroda je majka svima.
DAN PRIJE PORODA
Dobra odluka! Kailash se dan prije poroda osjeća lako. Puno se smije, opuštena je. Dolazi noć i mi tonemo u san…
DAN PORODA
Taj smo dan ionako morali u rodilište na pregled. Za doručkom se Kailash nekoliko puta naglo uspravila u stolici. Kao da ju je netko upiknuo u leđa. Nije izgledalo ozbiljno jer su lažni trudovi od prije tjedan dana izgledali puno ozbiljnije.
RODILIŠTE
Čekam u hodniku. Dolazi Kailash i govori mi da ostaje u rodilištu. CTG bilježi trudove! Smije se, ali jedna mi nijansa na njenom licu pokazuje i da brine. Ne ostaje joj se. Drevni instinkti govore joj da još nije u svojoj špilji. Opet iznenadna odluka. Kaže mi: «Zovi Barbaru Finderle.»
Jednom je na forumu neka od vas napisala da je ta žena u službi Majke Prirode. To mi se jako svidjelo. Barbara je brzo shvatila da sa mnom nema što pričati. Traži Kailash na telefon. Gledam Kailash u lice dok priča s Barbarom i vidim kako ona nijansa zabrinutosti na licu nestaje. Pa ta je žena ipak u službi Majke nam Prirode! Ne znam što joj je rekla Barbara. Pretpostavljam da ju je «samo» vratila u njenu špilju. Kailash me šalje po knjigu Ine May Gaskin i, sada već famoznu, noninu štrudlu. Moja je nona rodila četvero djece. Svu je djecu rodila tako da je dan prije poroda sama otpješačila (10-ak km!) do bolnice i tamo rodila. Kako je znala kad treba ići mi nikad nije bilo jasno. Sada je jako, jako bolesna i stara. U drugom je svjetskom ratu teško ranjena u nogu, sa dvanaest je godina radila u talijanskoj ribarnici, a u životu nam je napravila toliko dobrih štrudli s jabukama da je jednostavno reći «nonina štrudla» pojam za nešto super dobro i fino. Štrudle odavno više ne radi, toliko je bolesna da skoro i ne hoda. Ipak je dan prije Kailashinog poroda skupila zadnju snagu i napravila čarobnu štrudlu s jabukama! Možda i zadnju u životu.
ČETIRI SATA DO SUNČANINOG ROĐENJA
Kailash u rodilištu dijeli Inu May Gaskin i čarobnu štrudlu s cimericama (sve tri su rodile u roku od iduća četiri sata!). Oko 17 sati me zove. Mirnim mi glasom govori da su trudovi vrlo jaki. «Dođi u rodilište» kaže.
U rodilištu mi vrlo draga sestra (ne znam joj ime) govori što da radim sa stvarima i kome da se javim u rađaoni na trećem katu. Silazim i tamo mi, opet vrlo draga sestra (ni njoj ne znam ime) daje zaštitnu odjeću u kojoj ću biti na porodu. Sve se to nekako odužilo i nikako mi nije bilo jasno gdje je i što radi Kailash. Konačno me dovodi do nje i tada sam doživio prvi i jedini šok tokom poroda. Kailash je ležala na krevetu u polumraku. Stroj je bilježio vrlo jake trudove (stalno su sestre govorile «dobri trudovi, dobri trudovi»).
Drage forumašice, vjerujte mi, poznajem svoju ženu ali u takvom je stanju svijesti nikada nisam vidio. Gotovo da sam je jedva prepoznao. Vidjelo se da je nosi neka struja koja mora biti tu kad se rađamo. Nešto više, puno više od nas. Gledajući u svoju ženu vidio sam u njoj i oko nje dragu nam Majku Prirodu. Bila je tako stvarna da sam je umalo htio pitati zašto mojoj ženi nanosi toliko boli. Rekla bi, znam, da bol nanosi sebi i da ja ne trebam brinuti. Kroz sve to ono malo što je ostalo od Kailashine svijesti mi govori da vjerojatno neće ići u kadu. Nešto nije u redu sa čistoćom plodne vode. Pomislim kako to nije moguće.
DVA SATA DO ROĐENJA
Znam koliko se Kailash pripremala za taj porod. Puno prije začeća je više puta putovala u Indiju. Tamo je po indijskim selima uz svojeg voljenog Učitelja učila što znači život. U toj je kolijevci civilizacije našla inspiraciju za majčinstvo. Koliko je samo vježbala, molila, čitala a zadnja se dva mjeseca zatvorila u kuću u želji da sve bude ok (bila se malo prerano otvorila). Nisam mogao povjerovati da sad neće ući u tu kadu. Ipak, trpimo i šutimo. Na upit jedne žene (neka oprosti, ali ni njoj ne znam ime) da li Kailash stvarno želi u kadu, jedva odgovaram umjesto nje: «Da».
Nakon cijele vječnosti dolazi muški dr. (žao mi je, ne znam ime) i jednostavno kaže:»Punite kadu».
Jednom je netko rekao da Bog pomaže u zadnji čas.
SAT I PO DO ROĐENJA
Kailash ustaje s kreveta (kasnije mi je rekla da joj je bilo nepojmljivo da rodi na tom krevetu). Idemo hodnikom do prostorije s kadom. Na pola puta dobiva toliko jaki trud da moramo stati. Onako skvrčena od boli još pridržava ručnik između nogu. Majko Prirodo, sačekaj još malo – pomislim.
I konačno, evo nas kod kade. Kailash je konačno došla u svoju špilju. Majka Priroda se pojavljuje i u liku sestre Ksenije. Moje je mišljenje da je u tom liku pokazala svu svoju dobrotu, snagu i nježnost. Sada su na redu njih tri – Kailash i Sunčana s jedne strane, Ksenija s druge. Gledajući ih čas sam se divio jednoj, čas drugoj, čas trećoj. Iako najmanja, Sunčana je u prostoriji bila sveprisutna kroz jasne zvuke njenog srca (Kailash je na trbuhu imala onaj bežični uređaj za mjerenje). Sunčana je nedavno došla iz Univerzuma i bilo je beskrajno umirujuće slušati otkucaje srca. Ksenija ima toliko predivan glas da se nijednog trenutka nije kosio sa Sunčaninom melodijom. Naša je Kailash bila oličenje odlučnosti. Cijela njena prekrasna pojava je govorila «tu sam, došla sam roditi, sad je vrijeme za to».
Kad sam vidio da Sunčana s pola tijela pliva u vodi a s pola u mami, mislio sam da će je Ksenija povući van. Prirođenom taktu i finoći te žene ovakvo prozaično rješenje ne bi bilo svojstveno. Ona je mirno sačekala sljedeći trud i tako mi pružila priliku da još malo gledam kako se Sunčana sasvim dobro snalazi ispod vode.
Uzvik koji je Kailash ispustila kad su joj dali Sunčanu je bio toliko jednostavno sretan. To je valjda ona sreća koja nema ostatak zato što je potpuna. Barem na trenutak.
Eto, toliko, drage moje. Što reći na kraju? Bila mi je čast gledati žene u akciji.
Jedan tata
 |
|||
Odgovori s citatom
divno je pročitati ovakve priče i divan porod gledan očima jednog tate.
pujica prvotno napisa
