Morala sam ovo napisati, tek toliko da nikom ne padne na pamet probati, a bivši topic je zaključan, dakle...
Nedavno, mislim u proljeće, mogli ste pročitati u novinama o jednoj mami u Americi koja je nehotice UBILA svoje dijete pokušavajući ga odviknuti, ne od sise nego od cuclanja prsta, tako da mu je prst namazala s ljutom paprikom. Dijete je tako reagiralo na taj jaki okus da je dobilo edem dišnih puteva, ugušilo se i umrlo.
Toliko o metodama.
Mamazika, hvala na ovoj informaciji. Prosli topik je zakljucan jer zaista rasprava nije bila konstruktivna i ono je vise postalo prepucavanje na osobnoj razini.
Ako netko zeli, moze slobodno ovdje nastaviti razgovor o tim "ekstremnijim" nacinima odvikavanja od dojenja. Ali, molim da se rasprava ne vodi nacinom na koji je vodjena na proslom topiku.
Ja cu samo napisati par rijeci kako bi opravdala svoj stav. Ja mislim da, prije nego krenemo dijete odvikavati od dojenja, moramo znati i osjetiti koliko je to djetetu vazno. Psihicki i fizicki. Fizicki pogotovo za bebe koje majcinim mlijekom popunjavaju dobar dio nutritivnih potreba, dakle za bebe koje puno doje.
Za mamu koja se ipak, iz bilo kojeg razloga odluci prekinuti s dojenjem, vazno je znati da to nikada ne bi trebao biti nagli ili agresivni prestanak dojenja. Beba je za majku i za majcine grudi emotivno veoma povezana pa mozemo i sami zakljuciti kako na nju djeluje kada stavi dojku u usta i ta dojka je odjednom odvratnog, ljigavog okusa.
Zamislite koliko cudjenje, strah, paniku, nemoc i nemir takav potez izazove u djetetu. Ta ista dojka koja je bila izvor svega lijepog, koja je bila simbol mira, zadovoljstva i spokoja odjednom se namece kao nesto odurno i nesto cega se treba kloniti pod svaku cijenu.
Sto se u tim trenucima zbiva u maloj djecjoj glavi, sam bog zna.
Na kraju krajeva, dojka je simbol majcinstva. Simbol koji stvarno ne zasluzuje da se na bilo kakav agresivan nacin dijete tjera od njega.
Ako majka dijete zeli odviknuti od prsiju, jedna od najboljih metoda je ona: ne nudi-ne odbij. Ova metoda je, naravno, dugotrajna i kao ni bilo koja druga ne garantira rezultat.
Majka koja zeli prestati s dojenjem moze isto tako prvo krenuti sa ukidanjem "manje bitnih" podoja. Nakon odredjenog vremena, broj podoja majka smanjuje, a za kraj ostavlja se ukidanje onih najvaznijih. Obicno su to podoji za uspavljivanje ili nocni podoji.
Majka uvijek treba imati strpljenja za svoje dijete i prihvatiti da odvikavanje vjerovatno nece ici jednostavno. Treba prihvatiti da u slucaju nekih poteskoca, recimo bolesti djeteta, dijete moze traziti cesce dojenje. U tom slucaju bi, usprkos namjeri da se odustane od dojenja, trebalo "progledati kroz prste" i pustiti dijete da ponovo cesce doji. Jer u situacijama kad je dijete dodatno osjetljivo, inzistiranje na nedojenju bilo bi samo dodatno maltretiranje. Kad dijete ozdravi ili se oporavi od cegagod, majka moze nastaviti sa odvikavanjem.
U slucaju da majka zbog bolesti mora naprasno prekinuti dojenje, djetetu treba pruziti puno dodatne paznje, mazenja, nosenja itd.
Kod odlaska na posao, putovanja, kretanja u vrtic, ostavljanja djece rodbini itd. dojenje nije potrebno prekidati ukoliko majka ne zeli. Ako je majci teret, nije potrebno ni izdajanje. Vremenom ce se kolicina mlijeka prilagoditi potrebi djeteta, a majka u pocetku kod napetosti usred nadolaska mlijeka moze izdojiti mlijeko rucno, tek toliko da napetost popusti.
Mnoge majke se boje kako ce dijete reagirati na odvojenost, bilo zbog posla ili neceg drugoga, ali vecina beba se sasvim fino prilagodi novonastaloj situaciji. Cak se tada i preporucuje nastaviti s dojenjem jer je i majcino vracanje na posao i polazak u vrtic velika promjena za dijete pa ce bebi jos teze pasti i "oduzimanje" dojke.
Vazno je upamtiti da je bilo kakvo naprasno prekidanje dojenja veoma stresno za dijete i da ga je, ako je ikako moguce, najbolje izbjeci.
To bi bilo ukratko o prestanku dojenja i o tome sto kazu preporuke i relevantni izvori.
Mislim da svaka mama mora dobro razmisliti o smislu "dugog"dojenja prije nego što krene u "odvikavanje".
Moj stav je čini mi se opće poznat o tome jel mi ćemo dojiti dok "treba". Razloga za odustajanje uvijek ima i u večini slučajeva oni mogu dobiti ime "izgovori". Mnoge žene toga nisu ni svjesne pogotove ako nailaze na odobravanje okoline ili su se već mjesecima u dojenju dovoljno žrtvovale. A to je sve puno češće nego sagledavanje dobrobiti dugog dojenja. "Dugo" dojenje odumire po meni jer su žene preopterećene i jer su generacijski više ne prenosi. Po meni dugo dojenje ne postoji, postoji samo dojenje sa svim svojim promjenama i značenjem dojenja i to od prehrambenog u početku pa do socijalnog na kraju kad majka i dijete dojenjem rješavaju različite međusobne frustracije, bolesti, napetosti... itd.
Svaka će žena napraviti onako kako misli da je ok. Ne treba je osuđivati da ne želi više dojiti jer mi ne znamo kakvi su njeni problemi. Međutim metode odvikavanja trebaju biti nježne i pametno smišljenje. U pametnim knjigama o dojenju govori se i o tome. Iskreno nisam to nikada čitala, ali sad ću pročitati baš radi ovih strašnih "SENF" metoda.
Stray cat ne zamjeram ništa ona je bar iskrena, a majke s "izgovorima" nisu ni svjesne svojih izgovora pa ih nema potrebe komentirati.
Zorana, jako lijep tekst, potpisujem te skrooooooooooz
I meni je žao svake mame koja se u nedostatku vremena/podrške/bilo čega odlučila na bilo kakvu drastičnu kiselo-ljutu metodu
Vjerujem da im je bilo teško i žao i da po svoj prilici ne bi to opet tako napravile
Ali zato znam da će moje malo zlato svoju najbolju prijateljicu - cicu uvijek pamtiti samo po divnim druženjima i rastati se od nje kad ona to poželi
Samaritanka i tebe potpisujem skoooro sve... osim zadnje rečenice, ali to nije tema ovog topica
zorana to je bio jedan lijepi i informativan post za sve koji trebaju takve informacije.
medutim ja ne mislim da je bit zakljucanog topica bio davanje informacija ili savjeta.
ja dozivljavam rodine stranice kao jedan info portal sa interesantnim savjetima u smislu pruzanja pomoci i savjeta onima koji su za njih zainteresirani.
forum takode, mada ponekad ima "napetih situacija", sto donekle i mogu razumjeti, jer svi smo mi ljudi, mada ih osobno smatram kontraproduktivnim.
medutim ovaj zakljucani topic nije bio niti savjet, nit odgovor na pitanje, vec jedan vrlo neugodan NAPAD.
ja ne vidim previse smisla u postovima tipa:
sto vi mislite:
o tome da moja susjeda jede mcdonald, a ja sam bio-freak i jedem samo iz svog vrta?
moja teta vozi djete u kolicima grecco, a ZNA se da su samo chicco dobra?
vidjela na cesti susjeda u nike tenisicama, a nike iskoristava djecji rad i sl.
fuj,fuj!! (to stoji, ja ne kupujem nike, ali ne presrecem ljude na ulici ili forumu, govoreci im da su nistarije).
itd...itd..
malo karikiram, ali nadam se da je poruka razumljiva.
ako netko zeli nesto napisati o prekidanju dojenja, moze to staviti na portal u slicnoj kultiviranoj formi kao zorana ili mamazika, ili odgovoriti nekome na POSTAVLJENO PITANJE.
vlastite frustracije bi se trebale rjesavati radom na sebi, a ne na drugome.
ps. moj osobni stav je da je zelja za prekidom dojenja od strane majke, njena osobna stvar i legitimna kao takva, pa joj za to ne trebaju nikakvi izgovori. o metodama -lijepi post od zorane, knige, itd. naravno sukladno individualnim situacijama.
medusobne frustracije, bolesti, napetosti kod vecih beba ili djece se mogu "rjesavati" kako dugotrajnim dojenjem, tako i drugim nacinima, opet ovisno o individualnoj situaciji.