Mi smo se morali odviknuti, ne zbog vrtića, nego zbog toga što sam ja morala raditi, a maleni je ostao još mjesec dna sa mojima na moru. Eto, ...
A kako smo to napravili ?!?!
Htjela sam napisati našu priču, ali nikako da stignem.

Čula sam od jedne susjede, i išla probati; rekla mi je da bradavicu namažem sa Nivea kremom i pospem biberom. Tako sam i napravila, mali je popi*dio, brisao jezik, plakao, bilo mi ga je tako žao, onda sam vidjela da bi on još bez obzira što je ljuto, a ništa reko idem ja još, i ja ponovim postupak, probao je ponovo - ista stvar, i onda je odustao.
I bio je mir.
Onda drugi dan - popodnevno spavanje, sjela sam ga na krevet i krenula stavljati to sve na sebe, i kad je on vidio to + sjetio se scene od jučer, zbrojio 2 i 2 i jednostavno odustao. I nakon toga nije više nikad tražio, tako da je to prošlo poprilično bezbolno, istina, htjela bi da još dojim, ali ionako me je pod kraj već počeo gristi.

Eto to vam je naša priča.