Ajme kako su mi poznati ti osjecaji o kojim pricate..

Moj lima jurca na biciklu k'o nespasen. Na igralistu toliko zna brzo juriti u krug, a dolje kamencici, a mama sjedi otrplike s ovim izrazom lica i jos samo dodajte graske znoja na celu...

No navikne se covjek. Istina je da nikad nije sjeo na bicikl bez kacige, a dalje od toga bas i ne mogu ici.

Evo vam za primjer scena od proslog ljeta.

Otisli ja i lima u parkic kod Nike. Lima se vozio na svom biciklu, pa ga u jednom trenu odgurao na malo brdasce. Ja i Nika sjedimo i pricamo. Mislim si, pa dobro gore ga je odgurao, ne vidim ga trenutno od grmlja, al sigurno je sve ok. Za par sekundi se cuje, tup-tup, tup-tup, tup-tup... ja se okrenem a moje dijete vozi bicikl niz STEPENICE :shock: Istina nisu bile visoke, one sto su dugacke metar i visoke 15-20 cm. I kad je vidio da sam ga skuzila, s tolikim mi je ponosom izjavio da je uspio ici niz stepenice da sam ja samo zagrizla jezik i ostala ovako

Trening, trening i trenig - nasih zivaca