Štefek na Štefanje
Štefek na Štefanje
Nakon što smo se ja i MM ohrabrili za drugo dijete, nije prošlo ni mjesec dana a mi smo već imali plusić na testu. Nakon 16. tjedana saznali smo da čekamo još jednog dječaka, i gotovo se iste sekunde dogovorili da će biti Stjepan. Naravno uz odobrenje starijeg brata Janka, koji ga je odmah prekrstio u Štefeka. Cijelo trajanje trudnoće je prešlo za 5+, uz istovremeno uređivanje novog stana i selidbe, s time da sam radila puno radno vrijeme (istina Bog za kompjuterom, ali ipak). Osjećala sam se super i svima govorila da «trudnoća nije bolest» i da «ako osjećam da mogu onda mogu». I nakon tjedan dana mog porodiljnog, šetala sam Janka u kolicima skoro 2 sata, počela osjećati jake kontrakcije, mirno odšetala natrag do doma, kojih 45 minuta. Nikome ništa nisam rekla, mislila sam da će proći, ali sve je jače boljelo, na svakih 10 minuta, te me MM odveo doktoru. Trudna 33+4, otvorena 2 prsta, hipersenzbilirana maternica, trudovi. Hitna hospitalizacija.
BOLNICA
Opet me pregledali pri prijemu. Isti nalaz. Prikopčali me na CTG, koji je ludovao, ja sam prepoznala trudove kakvih sam se sjećala s 1. poroda. Nisam reagirala na dvije vrste injekcija, tek nakon tablete trudovi prestali. Opet pregled. Nakon toga, svi mogući nalazi savršeni, čista ko suza. Ali uvijek mora postojati ALI. Nađen mi je povišeni šećer, te su mi propisali strogu dijetu. Divota od bolničke hrane, pa uz to i reducirana. Zamislite za doručak jedno jaje i kriška kruha. Trudnici od 90 kila. Uz strogu zabranu unošenja ikakve hrane izvana. Tako sam u bolnici provela 10 dana nadzora pod tabletama, dijetom i CTG-om… Savjet pri otpuštanju: strogo mirovanje… Doma sam izdržala tjedan dana, no nisam se mogla prisiliti da strogo mirujem, oprala sam tu i tamo suđe, poigrala s Jankom, skuhala nabrzinu,… Stalno osjećam kontrakcije, koje se više puta na dan pojačaju i ustale, na svakih 7-10 minuta, i taman kad pomislim da je to - to, smire se na onu dosadnu konstantu. Nakon 7 dana doma, prepao me obilni vodeni iscjedak te se vraćam u bolnicu misleći da je pukao vodenjak. Sada već na 36+5. Lažna uzbuna, no nalaze povišeni CRP, indikator upale, ponavljaju nalaze, opet sve čisto i sterilno, no preventivno primam 7-dnevnu terapiju antibioticima… Naravno, nastavljam s dijetom, makar su mi ponovljeni nalazi šećera odlični. U toj fazi, sve te dane u bolnici ja sam više-manje konstantno osjećala trudove, nekad bolnije, nekad slabije. Dvaput dnevno sam bila na CTG-u po sat vremena, i vječito je pokazivao trudove koje sam ja i dobrano osjećala. Moram naglasiti da to nisu bile BH kontrakcije, jer su bili prekrasni, pravilni, širili se iz leđa u maternicu, s time da sam najjače osjećala u zdjelici. Dobivala sam injekcije i tablete za sprečavanje trudova, no to je samo trunčicu smanjilo intenzitet, ali nije imalo puni efekt. Znali su biti toliko žestoki, da sam bar jednom na dan svih tih 7 dana mislila da je to – to. Nisam mogla ni normalno spavati, stalno sam ih osjećala. No, nikako nisam željela induciranje, a i doktor je na svakoj viziti govorio da će to svaki čas i da nema smisla forsirati, neka probamo dočekati 38 tjedana. No, na 10. dan mojih trudova već se pošteno zabrinuo, pošto se ja nisam ni milimetra dalje otvarala nakon 10 dana trudova i rekao da su predugo neproduktivni, te da mora urgirati. Trudnoća je trajala 38+1. Bilo je Štefanje… Nisam mogla vjerovati… Da će moj Stjepan doći na Štefanje…
POROD
Spuštaju me u rađaonu, naravno nakon «brazilske depilacije» i užitka klistiranja, te pražnjenja u WC-u kraj kojeg su tri žene pušile –(wc na odjelu Patologija trudnoće). U 20:00 dobivam drip i buše mi vodenjak. Naravno, moji trudovi su potpuno nestali. Toliko o mojem prirodnom porodu, ali sam vjerovala doktoru, te sam pristala. Kažem ja njemu, evo doktore, bit će Stjepan na Štefanje. Kaže on meni «Ne nadaj se, biti će više Janko. Sutra je Jankovo»
«Ali doktore, prvi sin mi se zove Janko».
«Pa nek bude Ivan, sutra ti je i Ivanje».
«Ma imam i Ivana doma, tak mi se zove muž. Bit će danas, i bit će Stjepan». Znala sam.
U box do mene stigla je mlada Romkinja, 16 godina, drugo dijete. Od 8 do 9 vikala je neprestano : "Mama, umrijet ću! Mama, pomozi mi! Mama, mamice, ne mogu ja to!" I za samo sat vremena rodila. Sve sam mislila kako je lako rodila, i ne sluteći da će moj biti još lakši, možda ne kraći, ali sigurno bezbolniji. I tako sam ja iščekivala bolne trudove, možda ne tako jake da me natjeraju da zazivam mamu, ali barem takve da znam da se nešto događa.
Tek oko pola 10 zamjećujem prvu bol. Laganini. Više neka nelagodica. Minijaturna. Oko 10 me malo zašarafilo, i to nisko u kičmi. Inače na ctg-u ravna crta. Kao, nema ni t od trudova. Kažem primalji: «Nešto je malo počelo». I mislim: «Evo sad još barem 3, 4 sata. Neće biti na Štefanje…» Pregledava primalja: »U potpunosti ste otvoreni.»
«Ne može biti, tek su počeli trudovi. Ništa me ne boli.»
«Zar ne osjećate pritisak na nuždu?»
«Možda mrvicu, ali nije to to.»
Dolazi doktor. «Opa, to je to. Na slijedeći trud ćete tiskati.»
«Ali ja ne osjećam trudove. To nisu trudovi. Tek je počelo.»
Inzistirala sam da me ne režu, i htjela na stolčić. No, podigli su mi stol u gotovo potpuno sjedeći položaj, koji mi je i prekrasno odgovarao, i počela stvarno osjećati jak pritisak na međicu. Babica mi je davala detaljne upute kako i kada da tiskam da ne popucam i nakon jedno dobrog «AAAARRRRRGGGGGGGHHHHH!!!!!» osjetila sam kako je Stjepan izašao… Zatim, veličanstvena tišina kad su mi ga stavili na prsa. Gledao me tako ozbiljno i začuđeno, nije pustio ni glasa. Tek kad su prekinuli vrpcu uvrijeđeno je viknuo, i odmah stao, samo me dalje gledao. Gledam na sat 22:40. Stjepan na Štefanje. Već u 23:00 MM dolazi ravno k nama u rađaonu. Smije mi se, kaže da izgledam kao da uopće nisam rodila, svježa i vesela. Doktor me pohvalio da prekrasno rađam, a ja si sve mislim da bih mogla odmah sad roditi još koje. Kad sam već tu. Svi troje zajedno provodimo ona 2 sata promatranja, jednostavno gledajući jedni druge. Stjepan nije ni zaspao, već je gledao onim istim ozbiljnim, začuđenim pogledom.
Gotovo da sam čula zvuk kockica koje su konačno sjele na svoje mjesto. Jer ni jedna druga kraljica nije mi ravna, ja imam tri kralja! 8)
 |
|||
Reply With Quote
!!
koja planiraš
Originally Posted by kraljica85
