Evo me na sekundu.
U četvrtak me zvala teta da fran ima visoku temperaturu i nek dođem po njega.
Pokupila sam ga.Nismo išli odmah kod doktora, jer sam se nadala da je viroza posrijedi, pa ćemo spuštati temperaturu i takoooo kako to već ide.
Kad je došao malo k sebi počeo se jako žaliti na oko u koje ga je pogodio jedan dječak iz vrtića.
Nakon malih konzultacija sa Anek, ipak sam krenula na Rebro da ga pregledaju.
Tamo smo doživjeli UŽAS u ophođenju jedne dr. prema Franu, ali o tome ću vam još pisati, jer sam odlučna u tome da moje pismo o horor doktorici stigne do njenih nadređenih.Uglavnom, dobio je povez/ rožnica je oštećena/4x dnevno kapanje i mazanje oka kako znamo i umijemo/u ponedjeljak pregled kod dječjeg oftamologa.
Nakon gospođe (koju neću više zvati doktorica, jer nije plemenita kao što bi, po svojoj struci, trebala biti), prolazila sam pored dječjeg odjela koji je bio prazan, pa sam ipak navratila s Franom.
Tamo nas je dočekala dr. koja je zbilja bila divna prema Franu koji je bio jako uzrujan zbog pregleda oneeee "gospođe". Dala je Franu vremena da dođe k sebi, bila je nježna, no on je ipak bio još uvijek izvan sebe. Naime iako je prestao plakati i histerizirati, stalno je ponavljao :"Mam'ca jesam sada gotov? Mogu sada ići doma?". Kod nje posebnih uputa nije bilo. Standardno spuštanje temperature, ako počne proljev onda na zaraznu. nije ga slala vaditi krv jer je rekla da je jako iztraumatiziran (onom gore) pa da ako se stanje pogorša odemo sutra.
U autu mi je rekao da je vrištao, jer se bojao. (Fran:"Mama ja sam vrištao. A nije me bolilo. A ja sam vrištao, jer sam se bojao!" )
Tu je večer imao noćne more, svakih sat vremena. Stalno je ponavljao :"Jesam sada gotov, jesam sada gotov?"
I to je to što se frana tiče.
U međuvremenu sam ja dobila gripu (pretpostavljam da je i fran ima).
Uglavnom horor nam je počeo sa četvrtkom, a nastavio se kad sam i ja "pala".
Dakle uvjerena sam da gripu nisam imala još od neznamnijakad valjda šestog osnovne.Od tad se sjećam neke teže boleštine, ali da je ovako gadno to nisam zapamtila.
Danas sam u jednom trenutku imala osjećaj da će mi se kosti rastaviti od ostatka tijela, a Franu nije bilo ništa bolje.
Eeeeee da, s petka na subotu je fran povraćao deset puta i isto toliko puta se pokakao. Ostali smo s jednim čistim jastukom i jednim prekrivačem. ajde plahti smo imali.
hihihi moram li na kraju priče napisati da me posjetila i kolegica M (ili ste pretpostavile da je situaciju i to moralo začiniti)
p.s. i da! moram vam zahvaliti na pozivima i porukama i vibricama, iako se nisam imala snage javljati i pisati. i hvala MS na ponuđenoj juhici.![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
hvala vam što mislite na nas i brinete se kad nam je ovako teško


i onda uredno prijavi, tješi nas da to nije ništa strašno i raspituje se jesu li noge pokakane i mora li u kadu
nadam se da će fran brzo zaboraviti tu traumu. kako ste danas? ni mi vam nismo daleko ako zatrebate nešto
, što ga je sve snašlo.
nije graševinska, već građevinska 